web analytics
Kategorije
UserOnline

Vrane – dali ih poznajemo?

U našim šumama, poljima i gradovima živi pet vrsta ptica iz porodice Corvidae (Vrana). Njihov broj stalno raste kao posljedica čovjekovog utjecaja na prirodu, eksploataciju prirodnih resursa, smanjivanjem prirodnih predatora, stvaranjem sve većih količina smeča od kojega dobar dio otpada na odbačenu hranu kojom se vole hraniti ove ptice.

Zbog dostupnosti velikim količinama odbačene hrane ove ptice sve više okupiraju velike gradove i njihove parkove te predstavljaju sve veću opasnost za stanovnike tih gradova. Po znanstvenoj sistematici svih tih pet vrsta spadaju u razred ptica (Aves), red vrapčarki (Passeriformes), podred prave pjevice (Oscines), porodicu vrana (Corvidae). Zakonom o lovstvu (NN br. 140/2005) svih pet vrsta je uvršteno u sitnu pernatu divljač, a Pravilnikom o lovostaji (NN 155/2005) nisu zaštićene, osim kada sjede na jajima i dok hrane mlade. Da bismo se bolje upoznali sa njihovim načinom života i ponašanjem ukratko dajem opis svake vrste. Da li su štetne ili korisne za okoliš prosudite sami.

VRANA SIVA (Corvus corone cornix)
U Hrvatskoj obitavaju dvije podvrste sive vrane, kontinentalna i mediteranska siva vrana. Dakle ima je u cijeloj Hrvatskoj i ona je najbrojnija vrsta vrane. Siva vrana dugačka je oko 45 – 50 cm, a raspon krila joj je do 100 cm. Perje joj je pepeljastosive boje, a na glavi, krilima i repu crno. Po veličini tjela je manja od gavrana, ali je najkrupnija od ostalih nezaštićenih predatora i može težiti od 0,4 do 0,7 kilograma. Ona je naša stanarica, ali tijekom jeseni i zime smatramo ju lutalicom. Gnijezdo obično pravi na visokom drveću u šumi, po mogućnosti što skrivenije, ali gnijezdi se „prema potrebi“ i na drveću na osami. Ponekad se gnijezid i na stupovima dalekovoda. U izgradnji gnijezda sudjeluju oba roditelja. Mužjak donosi građevni materijal kao što su grančice, razno korijenje, mahovinu, lišće, ali i životinjske dijelove kao što su dlaka i vuna. Unutarnje uređenje gnijezda obavlja ženka. U ožujku ili travnju ženka snese prosječno pet jaja, koja su plavičasto zelenkaste boje i posuta tamnim pjegicama veličine 30-40 mm. Na jajima leži samo ženka, a vjerni mužjak koji je stalno uz nju napušta ju samo kada ide u potragu za hranom. Ženka na jajima sjedi 17-20 dana. Svaki par radi izdvojeno svoje  gnijezdo i cijeli život provedu zajedno (jednoženici su). Dolaskom jeseni i zime radi zaštite skupljaju se u jata, osobito kada se spremaju za noćenje. Uglavnom obitavaju pokraj rubova šuma i polja, ali sve više ih ima u velikim gradovima gdje predstavljaju veliki problem stanovništvu. U ishrani siva vrana je svežder. Kod velike brojnosti populacije može raditi velike štete u poljoprivredi. U proljeće nakon sjetve kukuruza kreće se posijanim redovima i vadi tek zasađeno sjeme. U jesen kada dođe berba zrelog kukuruza radi velike štete na klipovima.  Osim poljoprivrednih kultura hrani se raznim crvima, njihovim ličinkama, sitnim glodavcima kao što su poljski miševi, te puževima i tako smanjuje njihovu populaciju čineći korist poljoprivrednicima. U lovištima također radi štetu, osobito na sitnoj divljači (mladi zečići) i sitnoj peradi, uništavajući njihova jaja i tek izlegle ptiće. Štete radi i na tek okoćenoj lanadi. Kako je vrlo inteligantna kao i ostali pripadnici porodice vrana, ovu svoju inteligenciju vrlo vješto koristi u pribavljanju svoga plijena. U proljeće kada šuma još nije prolistala, sjedi i osmatra na visokim stablima druge ptice gdje grade gnijezdo. Dobro zapamti lokaciju tih novoizgrađenih gnijezda, pa kada se u njima izlegnu ptići jednostavno ih hvata i jede, osiguravajući si tako hranjivi obrok.

VRANA GAČAC  (Corvus frugilegus)
Vrana gačac nešto je manja od sive vrane i ima uži rep i krila. Odrasli gačac gubi čekinjasto perje na bazi kljuna i po tome ih možemo razlikovati od sive vrane koja ovo perje ne gubi za života. Mladi gačci do godinu dana starosti imaju tamna lica i kljunove pa sliče na crnu vranu. Vrana gačac ima crno perje sa metaličnim odsjajem. Na donjoj strani tijela perje nije priljubljeno uz samo tijeloveć je raspršeno „gačasto“ pa je ova ptica po tome i dobila ime. Rasprostranjenost mu je manja nego sive vrane, a uobičajena staništa su mu plodne ravnice i šumarci sa večim drvećem. Izbjegava staništa gdje se nalazi gavran koji se plaši, a ne voli ni društvo sive vrane. U vrijeme parenja gačci se okupljaju u velikim jatima na malom prostoru kao što su manja polja ili neki osamljeni šumarci. Gnijezdi se u kolonijama. Tako na pojedinom stablu može biti i više desetaka gnijezda. Kao i siva vrana rado obilazi poljoprivredne površine gdje se zna gnijezditi i živjeti, a može ga se naći i u parkovima velikih gradova gdje za vrijeme gnježđenja stvaraju veliku buku. Gnijezde se u ožujku, a mogu i ranje ovisno o vremenskim prilikama. Ženka snese oko pet jaja, sivkasto-zelenkaste boje sa posutim tamnim pjegama na kojima sjedi 18-20 dana. U pogledu ishrane gačac je svežder. U ljeti se pretežno hrani insektima, glistama, ličinkama, miševima i sitnom divljači. Koristan je u poljoprivredi dok uništava insekte i glodavce, ali je štetočina jer uništava sjemenje žitarica, u lovištima tamani pernatu divljač. Brojnost populacije gačaca prirodno smanjuju njihovi predatori sokolovi i jastrebovi. Kako se broj predatora smanjuje, povečava se broj gačaca koji okupiraju sve više različitih vrsta staništa.

ČAVKA ZLOGODNJAČA  (Coloeus monedula)
Po svojoj veličini čavka spada među najmanje vrane. Dužina joj je oko 30 cm, a raspon krila do 65 cm. Možemo ju prepoznati po sivom perju oko stražnje strane vrata (dobiva se dojam da ima sivi šal oko vrata). Kljun, noge, te perje na krilim i repu su crno obojani. Za razliku od starijih, mlade čavke imaju tamno smeđe perje. Rasprostranjeni su po cijeloj Hrvatskoj, a najviše ih ima po velikim gradovima, gdje se gnijezde po tornjevima, ali i zapuštenim zgradama. Zadržavaju se i oko naseljenih mjesta gdje se gnijezde u dupljama starih stabala i stijenema. Društvena je vrsta ptica i voli se mješati sa drugim pticama kao npr. gačcima. Sa njima zajedno u velikim jatima kreće na zimsku seobu, gdje pokazuje svoje odlične letačke sposobnosti. Za ishranu koristi insekte i njihove ličinke, puževe i miševe, a osobito voli napadati gnijezda ptica koje se gnijezde na zemlji. Napada i ostalu sitnu divljač. Možemo ju vidjeti na poljoprivrednim površinama nakon oranja gdje iz izoranih brazda vadi crve i ličinke. U ožujku ženka izlegne 4 – 8 jaja koja su blijedo plave boje na kojima se vide sivkaste pjege. I ovdje samo ženka sjedi na jajima oko 20 dana, a brigu o mladima vode oba roditelja.

SVRAKA (Pica pica)
Svraku je lako prepoznati jer  nasuprot ostalim vranama ima crno-bilo perje. Rep i krila su joj tamno zelenkasti sa metaličnim sjajem, a prsa i trbuh su joj obrasla bijelim perjem. Rep je relativno dugačak oko 25 cm i na njega otpada polovica njezine ukupne dužine. Voli staništa sa pojedinačnim grmljem, drvećem i živicom koja su blizu naselja. Hrani se kao i ostale vrste vrana, a to su kukci i ličinke, te ostacima pregaženih sitnih životinja. Voli jaja i piliće domaćih kokoši, fazana, trčki i prepelica. Tamani jaja i mladunčad vodenih ptica močvarica. Naša je stanarica, a kada ne leži na jajaima voli skitati. U izgradnji gnijezda sudjeluju oba roditelja. Gnijezdo se sastoji od trnovitog granja kojim pokriva cijelo gnijezdo, a sa strane ostavlje jedan ili dva ulaza. Pored ovog glavnog gnijezda grade još jedno gnijezdo gdje se odmara i noći samo mužjak. Gnijezdo počinju graditi u veljaći na visokim stablima gdje imaju mira. Ženka snese 4 -8 jaja na kojima sjedi 18 – 20 dana. Žive u parovima cijeli život. U jesen i zimu skupljaju se manja jata radi zaštite i lakšeg preživljavanja. Ženka su vrlo oprezne kada se približavaju svojem gnijezdu u kojem imaju mladunce kako ih ne bi otkrili svojim neprijateljima. Svrake vole sakupljati i sakrivati svakojake predmete npr. prstenje.

ŠOJKA KREŠTALICA  (Garrulus glandarius)
Za razliku od ostalih vrana šojka ima perje različitih boja. Osnovna joj je boja perja ružičastosiva, krila su gotovo crna sa manjim bijelim dijelovima. Na mjestu krilnih zglobova nalazi se plavo-crno perje. Veličine je čavke, dužine oko 32 cm, a raspon krila joj je 53 cm. Kljun joj je kratak, a na glavi ima kukmicu koju može podignuti. Na tlu se kreće u skokovima. Živi u šumi, a za vrijeme jakih zima dolazi u vrtove i voćnjake. Karakteristično je njezino glasanje – kreštanje, pa je otuda i dobila ime. U šumi čim nešto primjeti javlja se svojim kreštavim glasom. Gnijezdo koje je relativno malo, napraljeno od grančica, gradi u mjesecu travnju na stablima ili grmlju. Tijekom travnja ili svibnja snese 5 – 9 jaja koji su sivozelenkaste ili plavičastožute boje, a na njima sjedi 17 dana. Hrani se kukcima, gusjenicama, voćem, orasima, lješnjacima, žirom i bukvicom. Za zimu se sprema sakupljajući hrastov žir koji odlaže na razna mjesta, u rupama ili pukotinama stabala, te u mišijim rupama u zemlji. Ovako spremljeni žir šojka bez problema može pronaći, pa makar bio i pod snijegom. Radi i štete, kada odhranjuje svoje mlade plijenom iz gnijezda ptica pjevica, fazana, trčki i jarebica. Prirodni neprijatelji su joj jastreb, kobac, sova ušara, sivi sokol, lunje.