Ptice koje spadaju u red kokoši (Galiiformes) obično su veličinom tijela veće od drugih ptica koje susrećemo u našoj okolini. Također pripadnici ovih vrsta imaju nešto teže kosti pa je sposobnost za letenje ovih ptica slabija. Sve ove ptice slabo lete (sjetimo se domaće kokoši koja može preletjeti vrlo kratku udaljenost) pa sa gledišta migracija ove ptice ubrajamo u stanarice. Iz ove skupine se izdvajaju prepelice koje lete na velike udaljenosti te njih migratorno svrstavamo u selice i naše gnjezdarice. Ako promatramo staništa ovih ptica, vidimo da se neke više zadržavaju u poljima, šikarama i livadnim gustišima, a druge se zadržavaju u šumama. S obzirom na stanište koke dijelimo na poljske i šumske.
U poljske koke spadaju: trčke, fazani, prepelica pućpura i virđinijska, kamenjarka obićna i čukar.
U šumske koke spadaju: tetrijeb gluhan (veliki tetrijeb), tetrijeb ruževac (mali tetrijeb), lještarka, snježnica alpska.
Kako ih razlikovati?
| Šumske koke | Poljske koke | |
| Stanište | Šuma | Polja, livade |
| Noge obrasle perjem | Da | Ne |
| Crvena kožna tvorba iznad očiju | Da | Ne (osim fazana) |
| Veličina tijela | Tijelo im je krupnije | Tijelo nije krupno |
| Prisutnost rožnate rese zimi između tri prednja prsta | Da | Ne |
Šumske koke obitavaju u šumama osim snježnice alpske koja obitava u planinama iznad 1000 metara nadmorske visine. To su ptice koje su aktivne danju kada uglavnom traže hranu, a noću se penju na grane gdje spavaju (osim snježnice). Tijelo ovih ptica je snažno, mišićavo, lete na vrlo kratke udaljenosti pri čemu im je let jako bučan. Razlika između mužjaka i ženke je dobro vidljiva kod velikog i malog tetrijeba, a kod lještarke i snježnice spolni dimorfizam je nešto slabije naglašen. Parenje šumskih koka nešto je kasnije nego u poljskih obično u travnju, a gniježđenje je u svibnju, pri čemu gnijezdo prave na zemlji Tetrijebi su višeženici (jedan mužjak pari više ženki), a kod lještarke i snježnice mužjaci su jednoženici. Mladi pilići koji se izlegu iz jaja mogu odmah hodati pa kažemo da su potrkušci, a u šumi se pojavljuju početkom ljeta.
Veliki tetrijeb, tetrijeb gluhan, (Tetrao urogallus L.)
Stanište i rasprostranjenost: naša najveća koka živi u planinskim šumama jele, smreke, ariša i bukve gdje nalazi mir, a to su područja iznad 1000m/nv. U ljetnim mjesecima odlazi i u više predjele, iznad granice rasta šuma gdje se hrani zrelim bobičavim voćem. Nastupom zime sa puno snijega spušta se u niže šumske predjele.
Izgled i građa tijela: mužjaka i ženku možemo razlikovati po veličini tijela. Mužjak je veći i teži oko 4,3 kg, dužina tijela mu je oko 74cm, a sa repom ukupna dužina može biti i do 110cm. Prevladava uglavnom crna boja perja koja na donjem dijelu vrata i prsima ima zelenkasti metaličan izgled. Repna perja su mu crne boje sa bijelim točkicama na gornjoj trećini i uvijek su u parnom broju od 16-20. Na glavi tetrijeb ima crno perje osim na području iznad očiju gdje ima kožu crvene boje polumjesečastog oblika što nazivamo ružom. Ispod kljuna na podbratku nalazi se brada koju tvore nešto duža pera. Kljun tetrijeba je dobro razvijen, jak, sivo-plavkaste boje. Noge su sivo-smeđe boje i obrasle perjem.
Ženka tetrijeba je manja u masi i dužini od mužjaka, a boja joj je crvenkasto smeđa. Bojom je prilagođenija okolišu što ju dobro čuva od grabežljivaca za vrijeme sjedenja na jajima.
Ishrana: tetrijebi vole staništa gdje ima dosta grmolikog bilja, vole šumske plodove maline, jagode, brusnice, plodove bazge i kupine. Hrane se i pupovima, sjemenkama i iglicama crnogorice kao i plodovima bjelogoričnih stabala. Osim biljne hrane jede razne ličinke, kukce, gusjenice puževe i crviće koje nalazi bilo na zemlji ili u kori drveće. Tek izleženi pilići jedu samo životinjsku hranu kao crviće, pauke, skakavce, gliste i ostale insekte jer im ona predstavlja osnovni izvor bjelančevina za njihov rast i razvoj. Mladunci koji prežive kritično rano ljetno razdoblje, pred jesen polako prelaze na ishranu kao i odrasle jedinke.
Razmnožavanje: karakterističan je svadbeni pjev mužjaka kojim se on udvara svojim družicama. Ovo udvaranje i ljubavnu pjesmu pjevaju od kraja ožujka pa do svibnja. Pjevanje se odvija na točno određenim mjestima koja nazivamo pjevalištima i ona su aktivna dugi niz godina, a nalaze se na grebenima, planinskim kosama, najvišim planinskim kotama. Na pjevalištima dolazi do borbe gdje svaki tetrijeb pokušava zauzeti što bolji položaj na pjevalištu, na svom stablu, nekakvoj staroj bukvi ili jeli. Pjevanje se sastoji od tri djela i počinje rijetkim škljocanjem, u drugom dijelu se škljocanje ubrzava i prerasta u jači tupi zvuk poput otvaranja plutenog čepa iz boce, a zatim bez stanke dolazi treći dio pjevanja sličan zvuku kada se brusom oštri kosa i taj dio nazivamo brušenje. Za vrijeme brušenja tetrijeb na vidi niti čuje i zbog toga ga nazivaju i tetrijeb gluhan. Našavši svoje partnerice, parenje započinje u travnju i traje oko četiri tjedna. Koka nakon parenja snese u gnijezdo na zemlji od 8 do 16 jaja na kojima sijedi do 28 dana. Nakon izlaska iz jajeta mladi odmah mogu hodati, a prvi pokušaji letenja javljaju se za oko dva tjedna. Samostalno letenja kod pilića javlja se za oko dva mjeseca.