SIVI SOKOL (Falco Peregrinus – Tunstall)
IZGLED: Gornji dio tijela sivog sokola je tamnosive boje sa upadljivim pjegama. Lice mu je bjelkasto sa uočljivim crnim brkom. Tjeme je crvenkaste boje. Ručna pera na krilima su crna, a iznutra imaju bijele trake. Po cijelom tijelu protežu se crne pruge koje se prema kraju repa šire. Rubovi repa su sivo-bijeli. Kljun mu je taman, malo plavkast sa crnim krajem. Noge su u nijansama žute boje. Na gornjem dijelu kljuna ima izraslinu koja ulazi u donji dio kljuna i zove se zub. Zub imaju samo sokolovi, dok ga orlovi, kobci i jastrebovi nemaju. Zub služi za trganje vratnog kralješka plijena. U letu ga karakteriziraju uska krila i relativno kratak rep koji se pri kraju suzuje. Glasa se „ke-ke-ke“ ili „gre-gre-gre“.
RAZMNOŽAVANJE: Sivi sokolovi su monogamne ptice, ali ako jedan od partnera ugine onaj drugi ubrzo nađe novog partnera. Sivi sokol ne gradi gnijezdo, nego zauzima gnijezdo drugih ptica i to najčešće vrana. Gnijezdi se na drveću, stijenama, ruševnim kulama, ali i na zemlji. Ženka jednom godišnje snese 2 – 4 jaja na kojima sjedi 28 do 35 dana, a nakon što se izlegnu mladi oni ostaju u gnijezdu 35 do 40 dana. Nakon toga ih se još hrani i izvan legla.
ISHRANA: Sivi sokol specijaliziran je za lov ptica i to u letu. Lovi ptice do veličine patke, a najčešće lovi svrake, vrane, golubove, čvorke te male pjevice. Iznimno lovi sisavce i to uglavnom vjeverice.
RASPROSTRANJENOST: Gnijezdi se u cijeloj Europi, osim u najsjevernijim područjima kao što je Skandinavija i Island. Na jugu živi u cijeloj Africi osim na Madagaskaru. Zastupljen je u cijeloj Aziji osim u Indoneziji. Nalazimo ga Novoj Gvineji, u Australiji i Novoj Kaledoniji, u Americi od sjevera do Aljaske do krajnjeg juga, a u Južnoj Americi gnijezdi se od Čilea do Ognjene zemlje i Falklandsih otoka. Napomena: Sve slike preuzete su sa Interneta.