Paratuberkuloza (Johneova bolest)
Johneova bolest ili paratuberkuloza je kronična zarazna bolest domaćih i divljih preživača. Proširena je po cijelom svijetu, a od divljih životinja češće obolijevaju jeleni.
Uzročnik bolesti je štapićasta bakterija Mycobacterium avium subsp. paratuberculosis. Bakterija je dugačka 1 -1,5 mikrometara i široka 0,3 – 0,5 mikrometara, nije gibljiva, nema flagela na vanjskoj površini i otporna je na kiselinu, slično kao bakterije tuberkuloze. U izmetu moguće ju je naći i nakon 11 mjeseci. Pet postotna otopina kreolina i formalina ubijaju bakteriju za dva sata. U goveda bolest mogu izazvati tri soja, jedan goveđi i dva ovčja soja.
Epizootiologija: uzročnik se izlučuje izmetinama bolesnih i latentno inficiranih životinja. Zdrave životinje se zaraze kontaminiranom hranom ili vodom, a nakon 3 -5 mjeseci počinju ga izlučivati izmetinama nakon oralne infekcije. Inkubacija (vrijeme od inficiranja do pojave prvih simptoma) je vrlo dugo, pa takva životinja može izlučivati uzročnika 15 -18 mjeseci prije pojave kliničkih znakova bolesti. Zaraza se može širiti i preko kontaminiranih pašnjaka (oprez za lovačka društva, jer može doći do infekcije jelenske divljači na pašnjacima gdje pasu i „zaražena„ goveda, ali moguća je infekcija domaćih životinja od bolesne divljači). Mladunčad je osobito osjetljiva u prvim mjesecima života, a glavni izvor infekcije kod njih je zaraženo mlijeko. U bolesnih gravidnih krava često su inficirani i njihovi fetusi. Bolest se može širiti prodajom latentno inficiranih domaćih i divljih životinja (npr. za farmski uzgoj jelenske divljači).
Nastanak bolesti: osnovni put ulaska uzročnika je probavni sustav. Najveći dio uzročnika prodire u organizam kroz sluznicu završnog dijela tankog crijeva gdje se umnožava i izaziva kroničnu upalu s proliferacijom vezivnog tkiva. Makrofagi fagocitiraju uzročnika koji se namnožio u crijevnoj submukozi, a posljedica toga je smanjena apsorbcija, proljev, malapsorpcija i kronična upala crijeva. Smanjuje se apsorpcija proteina iz hrane u jejunumu. Gubitak proteina uzrokuje propadanje mišića, hipoproteinemiju i pojavu edema (npr, u području vrata). Kako bakterije ostanu žive u makrofagima i zaštićene od humoralnih čimbenika, širenjem makrofaga po tijelu oni prenose bakterije na ostala mjesta osobito u maternicu, plod, vime, testise.
Patološke promjene: karakteriziraju ih jaka mršavost uginule životinje. Izrazite su promjene na stražnjem dijelu probavnog sustava i njihovim limfnim čvorovima. Obično je zahvaćen zadnji dio tankog crijeva, slijepo crijevo i početni dio kolona. U poodmaklom stadiju bolesti promijene se mogu vidjeti sve do rektuma.. Stjenka crijeva je zadebljala 3 – 4 puta više od normalne, a vidljivi su i poprečni nabori poput vijuga na površini mozga. Ulceracija na sluznici crijeva nema.
Dijagnostika bolesti: sumnja se postavlja na temelju kliničke slike (mršavost, tvrdokorni proljevi), a točna dijagnoza nakon patoanatomskog nalaza, bakteriološke pretrage izmeta i brisa debelog crijeva. Od seroloških pretraga koristi se reakcija vezanja komplementa (RVK). Danas se koriste i molekularne metode kao npr. PCR metoda.
Liječenje: ne provodi se jer nema djelotvornog lijeka, a bolest se suzbija prema Zakonu.
Profilaksa: redovito kontrolirati uzgoje domaćih i divljih preživača (uzgoj jelena na farmi), a u lovištu ako se sumnja na prisutnost bolesnih životinja provesti sanitarni odstrjel. Pojačati dezinfekciju pojilišta, hranilišta i solišta, izlagati higijenski ispravnu hranu za prihranu, spriječiti zajedničko napasivanje divljih i domaćih životinja na istim pašnjacima. Meso oboljelih životinja nije prikladno za konzumaciju. Uzročnika paratuberkuloze dovode u vezu sa uzročnikom Crohnove bolesti u ljudi.