Muflon (Ovis aries musimon Pall.)
Na otocima Korzici i Sardiniji mufloni su autohtona divljač. Zbog svoje atraktivnosti u 18. Stoljeću polako su ih naseljavali u lovišta mnogih europskih zemalja. Iako je muflon divljač Mediteranskog područja dobro se prilagodio novom biotopu. Danas se najtrofejniji mufloni uzgajaju u Češkoj. Zbog dobre adaptacije i lakog uzgoja većinom ih se drži u ograđenim lovištima.
Kako izgleda?
Muflon je srednje velika životinja koja u visini grebena može dostići visinu od 70 do 90 cm, dužina tijela mu može iznositi od 110 do 130 cm, a može težiti od 40 do 50 kg. U odnosu na mužjaka ženka je manja (naglašen je spolni dimorfizam) gdje se njena visina kreće od 65 do 75 cm. Dužina repa u oba spola je oko 10 cm. Boja dlake kod svih divljih životinja ljeti je svijetlija pa tako i kod muflona kada je ona svijetlo crvenkasta dok je zimi tamno smeđa. Dlaka po trbuhu i unutarnjoj strani nogu je krem boje. U mužjaka tijekom prve godine života, s obje strane vidljive su bjelkaste mrlje zvane „sedlo“. Kod muflonke dlaka je više ujednačene i svjetlije boje za razliku od mužjaka. U muflona je karakterističan snažan vrat na kojem raste dulja dlaka – griva. Sa starošću dlaka oko očiju, njuške, brade i prema čelu postaje svjetlija. Muflon ima mirisne žlijezde između papaka i oko anusa. Osjetila vid, sluh i njuh su mu dobro razvijena.
Stanište
Primarno stanište muflona su suhe, stjenovite planinske površine, prekrivene rijetkim stablima i na kojima raste grmovito raslinje sa vrlo malo trave za ispašu. Poput svih planinskih životinja i mufloni se zimi spuštaju u doline, a ljeti se ponovno vračaju na planine. Skroman je u ishrani, vjeran svojem staništu, otporan na mnoge bolesti i čini vrlo malo štete.
Ishrana
Muflon predstavlja vrstu divljači koja voli raznolikost u ishrani, pa pored raznih vrsta trava, u znatnoj količini konzumira suhu, voluminoznu hranu, zatim grančice jasena, žir, divlji kesten, bukvicu. Livadske površine predstavljaju najbolja mjesta za ispašu ove vrste divljači. Mufloni odgrizuju izbojke i oštećuju koru šumskog drveća, ali nikad ne oštete koru u tolikoj meri da dođe do sušenja biljke. Četinjače poput smrče i bora, oštećuju samo do visine jednog metra. Kada su u pitanju štete na poljoprivrednim kulturama, koju pravi muflonska divljač, može se reći da su neznatne. Prilikom uzgoja, ovoj vrsti divljači važno je osigurati dovoljnu količinu soli, koja sadrži minerale važne za metabolizam (natrij i klor).
Razmnožavanje
Spolnu zrelost muflon postiže sa 1.5 godina. Razdoblje parenja muflonske divljači traje od mjeseca listopada do kraja studenog. Parenje može početi i ranije, ovisno o klimatskim uvjetima. Nakon oplodnje graviditet ženke traje pet mjeseci, nakon čega u ožujku ili travnju ojanji jedno mlado, rjeđe dva. Parenje se odvija u omjeru 1:1. Borba za ženke je uobičajena pojava među mužjacima, koji se postave jedan nasuprot drugog na udaljenosti oko 20 metara, nakon čega se zalijeću i međusobno udaraju rogovima. Smrtne povrede u ovim borbama su rijetke osim u slučaju kada dođe do međusobnog zaplitanja rogova.
Rogovi
Muflon je vrsta divljači koja spada u porodicu šupljorožaca, dakle rogovi im rastu čitav život i ne otpadaju kao u jelenske i srneće divljači. Rogovi su produkt kože i sastoje se od rožišta (porozne kosti), živca i rožine (orožnjala loža). Kao i kod ostalih šupljorožaca u početku izrastaju izvan čeone kosti, a kasnije starenjem srastaju sa njom. Rogovi rastu prema unatrag pa postupno zavijaju prema naprijed tvoreći spiralu i mogu postići dužinu do 90 cm. Rogove nose samo mužjaci. U izuzetno rijetkim slučajevima i ženke mogu imati rogove, koje je dugačko svega 5 – 6 cm. Poprečni presjek rogova je skoro trokutast. Zimi se razvija „godišnji prsten“ po kojem se određuje dob životinje, a intenzivno rastu do pete godine. Između godišnjih prstena nalaze se i ukrasni prsteni. Muškom mladuncu prvi roščići se javljaju već posle četiri mjeseca starosti i rastu sve do njegove biološke zrelosti. Prosječni životni vijek muflona iznosi oko 20 godina.
Ponašanje
Mufloni žive u stadu veličine 3-5 jedinke. Srednje dobni ovnovi u ljetnim mjesecima formiraju male skupine, a stari mužjaci su sami. Stado vodi stara, iskusna ovca, a skupinu ovnova vodi onaj ovan koji ima najsnažniju trofeju. Zimi, stado je brojnije, 12-18 komada. U sezoni parenja tjeranje ili estrus u muflonke traje 24 – 36 sati. Muflon traži ženku koja se“ tjera“ tako da ju dotiče nosom i njuši ju, protrlja prema njoj i liže ju, a ponekad gura njezin prednji dio. Prije kopulacije, koja traje nekoliko sekundi, ovan odvaja ovcu na osamljeno mjesto. Tijekom vrućine, ovnovi se bore jedni s drugima. Nakon kratke borbe svaki odlazi na svoju stranu. Borba se čuje iz velike udaljenosti. Borba rijetko završava tragično, jer slabiji muflon obično bježi nakon što bude poražen. Dva mjeseca prije janjenja, muflonka napušta prošlogodišnje mlado, koje sada postaje samostalno. Muflon je plašljiva životinja. Osjetilo mirisa i okusa dobro su razvijeni, što se manifestira u izboru hrane i higijene životinje. Muflon ima svoj svakodnevni životni ritam. Penjanje na planinske pašnjake počinje od izlaska sunca. Ispaša traje 3 – 4 sata, a nakon toga životinje se kratko odmaraju, a zatim se opet hrane. Oko podneva životinje ponovno počivaju. Poslijepodnevni ciklus hranjenja je najduži i traje s malim intervalima do zalaska sunca. Mufloni su životinje vjerne svom okolišu. Pojedini mufloni nemaju vlastiti teritorij. Udaljenost koju pojedini mufloni drže među sobom određuje hijerarhija pojedinaca u stadu.
