Lisica (Vulpes vulpes L.)

Lisica je naša autohtona divljač i od davnina predstavlja predmet narodne predaje, priča i bajki te neizbježnih anegdota i poslovica. U narodnoj predaji slovila je kao mudra i lukava životinja.  
Po klasifikaciji lisica pripada redu zvijeri (Carnivora), porodici pasa (Canidae), rodu pasa (Canis), vrsti crvana lisica (Vulpes vulpes L.). U svijetu je poznato oko 40 podvrsta lisica i time predstavlja najbrojnijeg predstavnika porodice pasa. Rasprostranjena je po čitavom svijetu osim Antarktika, jugoistoka Azije i nekim otocima. Zbog prikladne klime nastanjuje sjevernu hemisferu (Europu, sjeverni dio Afrike, sjeverni dijelovi Azije i Sjevernu Ameriku). U Australiju je dovedena iz Engleske u 19. Stoljeću. U našoj zemlji (R. Hrvatskoj) lisica je rasprostranjena po čitavom kontinentalnom dijelu i na nekim otocima.

Izgled i građa tijela
Veličina tijela joj odgovara veličini srednje velikog psa. U grebenu je visoka od 45-50 cm, duljina tijela joj se kreće oko 120 cm (od vrha njuške do kraja repa). Dužina repa je oko 40 cm. Težina tijela je od 6 do 8 kg, no neki krupniji mužjaci mogu imati težinu i do desetak kilograma. Tijelo im je prekriveno sa gornje strane dlakom crvenkaste boje. Dlaka u području vrata sa donje strane kao i sa donje strane obraza te prsiju je bijele boje. Uši i šape su crni. Boja dlake u lisica varira pa osim lisica crvenkaste boje razlikujemo srebrenu lisicu, crnu lisicu ili potpuno bijelu lisicu.
Lisica je građom tijela potpuno prilagođena svom načinu života. Svojim karakterističnim načinom hoda gdje sa stražnjim nogama staje u trag prednjih nogu, prikradanja plijenu pri čemu je stalno priljubljena uz tlo vješto lovi svoj plijen. Za hvatanje i usmrćivanje plijena koristi se oštrim zubima kojih ima 42 (ima nepotpuno zubalo). Zubna formula glasi: sjekutići 3/3 , očnjaci 1/1 , pretkutnjaci 4/4 , kutnjaci 2/3. Na nogama lisica ima četiri prsta, a kandže ne može uvući pa su one uvijek prisutne u tragu.

Osjetila
Dobro su joj razvijena osjetila sluha i njuha dok nešto slabije vidi. Miša može čuti na udaljenosti od 30 metara, a ovako dobar sluh pomaže joj da čuje sitne glodavce i pod većim naslagama snijega. Premda joj je vid nešto slabiji, može uočiti pokreta sitnih glodavaca na koje vrlo brzo reagira i uspješno hvata. Lisice imaju mirisne žlijezde na šapama koje ostavljaju miris na tlu gdje je prošla. Zahvaljujući ovom mirisu lisica se vrlo lako može vratiti istim putem od kuda je došla. Za označavanje svog teritorija koristi se tzv. analnim žlijezdama koje se prazne za vrijeme obavljanja velike nužde. Urin je također produkt kojim označava svoj teritorij ali i mjesto gdje zakopava hranu. Mužjaci za vrijeme parenja obilaze lisičje jazbine i u njihovoj blizini intenzivno uriniraju dajući ženkama informaciju o svojoj prisutnosti. Za vrijeme parenja pojačava se i aktivnost nad repne žlijezde tzv. viola čiji sekret ima karakterističan miris po ljubičicama.

Ishrana
U pogledu hrane lisica je pravi oportunista jer se hrani biljnom i životinjskom hranom. Uglavnom se hrani životinjama koje su tjelesno manje od nje same. Jako voli sitne glodavce kao npr. miševe, voluharice, krtice pa i ježeve. Lovi ptice, zečeve i kuniće, žabe, guštere i skakavce. Ako naiđe na malo lane i ono će biti na njenom jelovniku. Glavna su joj hrana ipak glodavci, no pojest će i lešine uginule divljači. U novije doba odličan izvor hrane su joj i odlagališta otpada koja su rezultat čovjekove aktivnosti. Od biljne hrane voli voće (grožđe) šumske plodove, maline, jagode i borovnice. Odrasla lisica dnevno treba od 330 do 550 grama hrane što odgovara broju od 15 – 20 miševa. U prehrani mladunčadi pomaže joj i mužjak koji donosi hranu, ali u odgoju mladih ipak dominira ženka. Sa mjesec dana starosti mladi počinju učiti kako uhvatiti plijen. Nakon četiri mjeseca života mladi se potpuno osamostale, a sa deset mjeseci su spolno zreli.

Životni prostor
Prilikom odabira i stvaranja svog životnog prostora lisica bira što raznovrsniji okoliš gdje postoje različiti izvori hrane. Ovo joj omogućuje stalnu dostupnost hrane bez obzira na sezonsko pojavljivanje hrane. Ovdje su uključene i kuće te gospodarski objekti (štale i peradarnici), dok su sub-urbane lisice u predgrađima većih gradova ipak više orijentirane na odlagališta smeća. Tijekom dana lisica veći dio vremena provodi na dnevnim odmorištima pa u traženju svog životnog prostora posebnu pažnju poklanja tim odmorištima. Ona se nalaze uglavnom na povišenim mjestima i dobro su zaklonjena gustom vegetacijom.

Aktivnosti
Lisica je uglavnom noćna životinja tj. većina njene aktivnosti odvija se noću. Tada odlazi u lov, u potragu za hranom. Svake noći odlazi drugim pravcem, a u jednoj noći može prevaliti od 4 do 13 km. U staništima gdje su dnevna uznemiravanja veća (poljoprivredne aktivnosti), njena aktivnost je najveća noću. Kada ima mlade i kada su vremenske prilike pogodne, veća joj je aktivnost po danu. Tada izvodi mlade ispred jazbine, igra se sa njima, promatra okolinu i pazi na svoje mladunce. U lov odlazi u sumrak, a vrača se kada se razdani.