web analytics
Kategorije
UserOnline

Klimatske promjene utjeću na biljni i životinjski svijet

214_ImageWall6_320x240Početak ovogodišnje zime 2015. obilježilo je vrlo toplo vrijeme bez kiše i snijega. Temperature su se kretale oko ugodnih 10-12 stupnjeva Celzijusa. Ljudi su uživali u sunčanim danima šetajući se u majcama kratkih rukava. Da li smo izgubili zimu pa sada zemaljska godina ima samo tri godišnja doba? Sve je toplije, priroda se budi, a biljke i životinje su zbunjene ovakvim vremenom. Klima se mijenja, to je neminovna činjenica.

Prošlog mjeseca je održana Međunarodna konferencija o klimi (COP21) u Parizu koja je trajala puna dva tjedna. Premda nam je svima došla voda do glave, sudionici na ovoj konferenciji vrlo teško su postigli dogovor oko jedne stvari, a to je da se ograniči porast temperature na Zemlji znatno ispod dva stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ovo je dogovor, a početak realizacije ovog dogovora predviđen je za 2018. godinu. Vremena je sve manje i ono prolazi kao pjesak u pješćanom satu. Svjetska meterološka organizacija (WMO) upozorila je da se temperatura na planeti Zemlji povečala za 1stupanj Celzijusa.

Na svjetskoj razini klima se određuje ukupnim zračenjem koje uzima u račun sve oblike primljene i izgubljene energije elektromagnetskog zračenja. Na Zemlju dolazi oko 30% Sunčevog zračenja (tzv. kratkovalno zračenja). Ovo zračenje dolaskom na Zemlju odbija se od oblaka, od aerosolnih čestica u atmosferi i od površine Zemlje natrag u međuplanetarni prostor (čitaj svemir). Drugi dio Sunčevog zračenja apsorbira Zemljina površina i manjim dijelom npr. ozon u atmosferi. Upijanjem ovog dijela kratkovalnog Sunčevog zračenja, površina Zemlje se zagrijava i zrači tu toplinu natrag u atmosferu u obliku IC zračenja koje spada u dugovalni dio spektra. Dolazno Sunčevo zračenje na vrhu atmosfere je u ravnoteži sa zračenjem koje iz atmosfere odlazi u međuplanetarni prostor ( reflektirano Sunčevo zračenje zajedno sa dugovalnim zračenjem Zemljine površine i atmosfere). Ovi procesi izmjene zračenja funkcionirali su bez poremečaja sve dok čovjek nije povečanom industrijalizacijom koje je počivala na iskorištavanju fosilnih goriva promjenio ove procese.

efektstaklenika

Čovjek zagrijava atmosferu i živi u stakleniku

Atmosfera zajedno sa oblacima apsorbira dugovalno zračenje sa površine Zemlje i emitira ga u svim smjerovima, a dio tog zračenja usmjeruje i na površinu Zemlje što dovodi do daljnjeg zagrijavanja površinskog i donjeg sloja atmosfere. Ova pojava naziva se efektom staklenika. U atmosferi se prirodno nalaze neki plinovi koji apsorbiraju dugovalno zračenje sa Zemlje, a to su ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), ozon (O3) i vodena para. Što je veča količina ovih plinova u atmosferi to je zagrijavanje atmosfere veče. Ove plinove nazivamo i stakleničkim plinovima.

Staklenički plinovi

Staklenički plinovi

Razvoj industrijalizacije pokreče zagrijavanje atmosfere

Nagli razvoj industrijalizacije započinje u drugoj polovici 18. stolječa s početkom industrijske revolucije. Parni strojevi pokreču se sagorjevanjem fosilnih goriva, ljudi se griju na ugljen, šume se ruše kako bi se dobilo slobodno tlo za razvoj poljoprivrede, pronalazi se nafta koja sve više nalazi mjesto u čovjekovom radu i životu. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se staklenički plinovi koji kemijski mjenjaju sastav atmosfere i stvaraju još veći efekat staklenika i zagrijavanje atmosfere.

Svojom aktivnošću čovjek razara:

atmosferu koja kao omotač oko Zemljine površine štiti planetu Zemlju

hidrosferu koju čine mora, rijeke, oceani, jezera, površinske i podzemne vode

kriosferu koja je izgrađena od ledenjaka, morskog leda te leda na rijekama i jezerima, smrznutog tla (permafrosta) i snijega

tlo u vidu promjene reljefa sa posljedičnim erozijama, zagađenjem u obliku odlaganja sve večih količina otpada

biosferu koju čine sva živa bića na planeti Zemlji

 

Promjene u biljnom svijetu

  1. Kisele kiše nastaju kao posljedica sve veče acidifikacije atmosfere gdje se u atmosferu ispuštaju velike količine sumpora i dušika te njihovih spojeva U kontaktu sa vodenom parom sumpor se pretvara u sumpornu kiselinu koja u obliku kiselih kiša pada na tlo uništavajući pri tome šume. Isto je i sa dušikom. Posljedice kiselih kiša su zakiseljavanja tla na kojima više ne mogu rasti biljke. Povećava se i kiselost površinskih voda, rijeka i jezera, pri čemu dolazi do ugibanja riba.
  2. Povećanjem temperature mnoge biljke više ne mogu rasti na područjima na kojima su prije rasle. Dolazi do izumiranja biljaka na jednom području ili postepeno premještanje rasta biljaka na nova područja. Neki znanstvenici predviđaju da će vinova loza za pedesetak godina rasti u Skandinaviji, a područje Mediterana će postati stepa.
  3. Dolazi do promjene vremena cvatnje biljaka koje se odvija sve ranije i ranije zbog viših temperatura.
  4. Smanjivanjem šuma smanjuje se apsorbcija ugljičnog dioksida kojeg biljka koristi u procesu fotosinteze za izgradnju glukoze pri čemu oslobađa kisik kojeg koriste životinje i ljudi.

 

Promjene u životinjskom svijetu

Največe promjene koje se javljaju kao posljedica globalnog zatopljavanja vidljive su na Sjevernom polu. Polarne kape i snijeg sve više i više se tope. Morski led je važan dio klimatskog sustava. Od površine leda odbija se znatna količina Sunčevog zračenja. Kako se ledena površina smanjuje isto tako se smanjuje i refleksija Sunčevog zračenja koje sada sve više apsorbira ocean. Rezultat ove apsorbcije od strane oceana je da se oni zagrijavaju i sve više zagrijavaju atmosferu. Topli oceani ubrzavaju topljenje ledenjaka, mijenja se salinitet mora, a to može dovesti do promjene morskih struja. Manje leda na polovima onemogučuje polarnim medvjedima da nalaze hranu što u konačnici vodi do njihovog potpunog nestanka. Zagrijavanjem mora i oceana migriraju morske ribe u područja u kojima ih nikada nije bilo. Tako u Jadranu možemo nači sve veči broj vrsta riba iz toplijih mora. Povečanjem temperature, tlo postaje sušije, siromašnije u biljnom prokrovu te manjoj količini hrane za životinje. Ako životinje namaju dovoljno hrane na jednom području, one se sele na drugo područje u potrazi za hranim. Javljaju se velike migracije divljači. Životinjske vrste koje se ne mogu prilagoditi ovim klimatskim promjenama izumiru. Svakim danom na planeti Zemlji nestane nakoliko biljnih i životinjskih vrsta.

18-Ljudski_utjecaji_TAR-0104

acidrainpict

 

Umjesto zaključka

Veliki globalni proces klimatskih promjena započeo je sredinom 18. stolječa i doveo opstanak života na Zemlji u pitanje. Ovaj proces se ne može zaustaviti u kratkom vremenu. Trebat će mnogo vremene da bi se ovi destruktivni procesi usporili i na kraju stabilizirali. Treba doči do promjena u samom čovjeku, njegovom intelektu, radu, načinu života. Čovjek treba postati svjestan činjenice da je on glavni uzrok ovih promjena i ako želi opstati na planeti Zemlji mora se promjeniti. Krenimo sa promjenom već sada.

Slike su preuzete sa Interneta