Bruceloza je kronična zarazna bolest domaćih i divljih životinja. Čovjek se također može zaraziti od bolesne životinje, pa ovu bolest svrstavamo u skupinu zoonoza.
Tko izaziva bolest ?
U rod Brucella svrstavamo nekoliko vrsta bakterija koje se međusobno razlikuju po biokemijskim osobinama i patogenosti. Tako imamo vrste:
Brucella abortus koja je pretežno patogena za goveda
Brucella melitensis patogena je za ovce i koze
Brucella suis patogena je za svinje
Brucella ovis patogena je za ovce
Brucella canis patogena je za psa
Brucella neotomae patogena je za pustinjskog štakora
[singlepic id=565 w= h= float=none]
Veliki broj domaćih i divljih životinja je prijemljiv na brucelozu pa one predstavljaju i rezervoar za brucelozu. Kao rezervoari bruceloze za domaće životinje su ove divlje životinje: jelen obični, los, irvas, bizon, srndać, divlja svinja, divokoza, zec, štakor i drugi glodavci, a od ptica golub, zeba, drozd. Stjenice, komarci, buhe i krpelji predstavljaju značajan rezervoar za brucelozu.
[singlepic id=564 w= h= float=none]
Kako izgledaju bakterije roda Brucella?
Pripadnici roda Brucella su nepokretni, sitni polimorfni mikroorganizmi koji nemaju sposobnost stvaranja spora. Nakon bojanja poprimaju crvenu boju pa kažemo da su Gram negativni. [singlepic id=568 w= h= float=none]
Ako ih želimo uzgojiti u čistoj kulturi onda koristimo agar sa dodatkom jetre i seruma, a neke vrste za svoj rast trebaju i ugljični dioksid.
U vanjskoj sredini uzročnici brzo ugibaju, tako na primjer sunčevo svjetlo ubija ih za 4-5 sati, u tlu mogu živjeti do 37 dana, u vodi za hladnog vremena do 2,5 mjeseca.
Izvor zaraze – uglavnom su inficirane životinje, pobačeni fetusi i plodne vode, posteljica, mlijeko,muške životinje u rasplodu.
Načini širenja – bolest se širi unosom inficiranih životinja u stado i napasivanjem na onečišćenim površinama, hranom i vodom, insektima.
Ulazna vrata – u životinju uzročnik može ući putem sluznice dišnih prohoda, sluznice spolnih organa, probavnog sustava, preko rana na koži i spojnicama očiju.
[singlepic id=571 w= h= float=none]
Kako se razvija bolest?
S ulaznog mjesta bakterije dolaze do područnih limfnih čvorova, a iz njih limfom dolaze u krv pri čemu nastupa septikemija. Poslije kratkotrajnog septikemijskog stanja bakterije se naseljavaju na placente i plod, mliječnu žlijezdu i limfne čvorove, a kod rasplodnih životinja naseljavaju se u epididimis (pasjemenik) i testise. Zbog sposobnosti naseljavanja bakterija u fagocite (stanice koje napadaju strane stanice u tijelu) i u njima dugo preživljavaju, ovdje su one zaštićene od antitijela i time uzrokuju kroničnost bolesti. U zaraženih životinja bakterije izazivaju stvaranje granuloma, a gnoj iz granuloma se sastoji od stanica limfocita, epiteloidnih i gigantskih stanica.
Inkubacija – ovisi o trajanju graviditeta, ako je u momentu infekcija životinja u visokom graviditetu inkubacija će biti kraća.
Simptomi bolesti – glavni simptom je pobačaj uz zaostajanje posteljice. Ako se inficirana životinja uspije poroditi, njezin plod je slab, avitalan i vrlo brzo ugiba.
Kod jelena običnog kod prvog teljenja po infekciji pobaci oko 57% košuta, a u drugom graviditetu nešto manje. Kod pobačaja u košuta nisu nađene retencije posteljica. Kod inficiranih jelena dominiraju orhitis (upala testisa) i epididimitis (upala epididimisa), mogu se javiti i artritisi (upala zglobova), burzitisi, spondilitisi, gnojni i fistulozni osteomijelitisi, keratitisi. Kod srna, ali i zečeva nema vidljivih znakova bolesti osim povećanja testisa.
Dijagnostika bolesti temelji se na kliničkoj slici, epizootiološkim podacima, razudbi lešine, bakteriološkoj pretrazi i uzgoju uzročnika te serološkom pretragom. Bolest se ne liječi.
[singlepic id=574 w= h= float=none] Rose-Bengal serološki test