Tuberkuloza je zarazna bolest  domaćih i divljih životinja, ptica i čovjeka.  Budući da se čovjek može zaraziti od životinje, bolest spada u grupu bolesti koje nazivamo zoonozama. Po svom trajanju tuberkuloza je prvenstveno kronična bolest, a rasprostranjena je po cijelom svijetu. Bolest se karakterizira pojavom nodularnih granuloma – „tuberkula“  koji se pojavljuju u raznim organima i tkivima.  Pluća, jetra, crijeva, limfni  čvorovi, pleura i peritoneum su najčešće napadnuti organi kod pojave tuberkuloze.

Uzročnik bolesti

Uzročnik tuberkuloze je štapićasta bakterija iz porodice Mycobacteriaceae, roda Mycobacterium. U divljih i domaćih životinja tuberkulozu izazivaju vrste:

Mycobacterium bovis – patogen je za goveda, a mogu se zaraziti i svinje, ovce, koze, konji, mačke, majmun. U 10% slučajeva izaziva tuberkulozu čovjeka.

Mycobacterium avium – patogen za kokoši i neke ptice, ali se mogu zaraziti i svinje

Mycobacterium tubeculosis (Kohov bacil) – prvenstveno patogen za čovjeka, prenosi se između ljudi.

Mycobacterium avium subsp. Paratuberculosis – kod goveda izaziva bolest pod nazivom paratuberkuloza goveda.

 

Nastanak i razvoj bolesti

Bolesne životinje i njihove izlučevine (izmet, urin, kontaminirani iskašljaj, mlijeko, sperma), uginule životinje, onečišćena hrana i voda, stelja, zaraženi i patološki promijenjeni unutarnji organi i meso tuberkuloznih životinja glavni su izvor zaraze. Bolest se širi posrednim ili neposrednim putem. Prijemljivost kod životinja ovisi o njenoj konstituciji i kondiciji (tjelesna građa, gojno stanje), uvjetima u staništu (raspoloživost hrane i vode, mir ili uznemiravanje divljači u staništu, prisutnost bolesnih jedinki).

Simptomi bolesti

Kod kroničnog oblika bolesti javljaju se mršavost, opća slabost, poremećaj u disanju, kašalj, dlaka je bez sjaja i neuredna,  koža nema elastičnosti. Ako je bolest zahvatila probavni sustav onda se javljaju kolike te naizmjenični proljevi i začepi. Kod lokalizacije na dišnom sustavu životinja ima poremećeno disanje, kašlje sa jakim iskašljavanjem. Takve životinje zaostaju sa svojim krdom, teže se kreću  i brže se umaraju te postaju lakši plijen predatorima. Ako bolest zahvati spolni sustav dolazi do poremećaja spolnih funkcija, npr.  jeleni više ne pokazuju interes za košute tijekom rike, a kos košuta dolazi do izostanka estrusa. Mogući su simptomi sa strane središnjeg živčanog sustava, povećanje limfnih čvorova i zglobova te asimetrija mliječne žlijezde. Kod jelenske divljači TBC se najčešće javlja u plućnom obliku koji omogućava brzo širenje bolesti među populacijom.

Patološke promijene

Glavne promijene nalaze se u plućima, bronhopulmonalnim i medijastinalnim limfnim čvorovima.  Promijene na plućima su vrlo različite. Kod primarnog plućnog afekta u plućima se nađu razasuta veća ili manja žarišta, koja se ističu kao tuberkulozni čvorići.  Ovi čvorići se mogu nalaziti ispod plućne pleure, ali mogu biti i u bilo kojem drugom dijelu pluća.  Ako prerežemo čvorić njegova sredina izgleda kao da je usirena ili ovapnjena. Čvorići mogu biti i na površini pluća pa ona izgledaju neravno i kvrgava (lovci oprez kod vađenja ovako promijenjenih pluća iz grudnog koša prilikom odstrjela). Na presjeku pluća mogu se vidjeti i kaverne koje su ispunjene sivkastim, mrvičastim, gnoju sličnim sadržajem.

Dijagnostika bolesti

Kod divljači u šumi možemo na temelju vidljivih simptoma (kašalj, iskašljavanje, otežano disanje, proljevi) posumnjati da se radi o tuberkulozi. Patoanatomska dijagnostika je sigurnija, a bolest se najsigurnije dijagnosticira izolacijom uzročnika iz promijenjenih organa. Jeleni u  farmskom uzgoju mogu se pregledati tuberkulinom. Bolest se ne liječi, a suzbijanje se vrši provođenjem veterinarsko-upravnih mjera određenih Zakonom.

Profilaksa bolesti

Ako postoji sumnja na prisutnost tuberkuloze kod pojedinih jedinki u lovištu, te jedinke treba sanitarno odstrijeliti. Zabranjena je prihrana divljači jer su zajednička hranilišta potencijalni izvori širenja i zaražavanja divljači. Važna je edukacija svih koji dolaze u kontakt sa bolesnim životinjama. Meso bolesnih životinja nije za konzumaciju i uništava se prema Zakonu.