Lještarka gluha  (Tetrastes bonasia)
Još jedna vrsta ptica koju svrstavamo u skupinu šumskih koka je lještaka ili kako ju neki još nazivaju šumska jarebica. Prema zologijskoj sistematizaciji spada u porodicu koka (Phasianide), potom u podporodicu šumskih koka (Tetraonidae), i vrstu (Bonasa). Ova ptica stanovnik je šumsko planinskih područja Hrvatske, a možemo ju nači na visinama od 800 pa do 1500 metara nadmorske visine.  Nastanjuje mješovite četinjača i lišćara, posebno mješovite šume jele, bukve i smreke. Voli boraviti i u mješovitim šumama bukve, hrasta, kestena, crnog bora gdje također ima gustog podrasta lijeske, zove, johe, divlje ruže, jarebike, kupine i maline. Kao i ostali pripadnici šumskih koka i lještaka voli mirna područja, gdje nije uznemiravana, a što je jedan od glavnih čimbenika da se ova vrsta duže zadrži na nekom staništu.

Kako izgleda lještarka
Po veličini tijela lještarka je najmanja šumska koka, otprilike je veličine trčke. Dugačka je oko 35 cm, teška od 350 do 450 grama. Perje joj ima boju otpalog lišća (žučkastosmeđe) koje je prošarano sa bijelinama. Na glavi ima nakupinu perja (kukmicu) koja je izraženija u mužjaka. Za vrijeme parenja ova kukmica se posebno ističe. Vrat  je u mužjaka hrđaste boje s crnosmeđim i sivobijelim pjegama. Perje na prsima hrđastobijele boje sa jakim crnosmeđim prugama dok je trbuh sivosmeđ. Repna su pera crnosivkaste boje i imaju poprečno crne pruge sa bijelim obrubom. Podbradak mu je crn, obrubljen bijelom prugom koja se u prekidu nastavlja na vratu. U ženke podbradak je šaren, sivkasto smeđ. Iznad očiju i mužjak i ženka imaju žarkocrvenu ružu koja je kod ženka manje izraženija. Noge su operjane radi lakšeg kratanja po snijegu, a sami prsti goli, kratki, crne boje i tupi. Kljun je kratak i širok, prilagođen kljucanju pupoljaka i sitnog lišća. Pred jesen mladi odrastu, promjene perje krajem rujna ili početkom listopada i tada je razlika između mladih i starijih lještarki  neznatna. Kod starijih lještarki pred jesen kada promijene perje u novo, ono je zagasitije boje, u pijevca tada podbradak nije crn i svi sliče na koku. U to se vrijeme pijevac razlikuje od koke jasnom bijelom točkicom iz oka i bijelim rubom oko podbradka i ružom iznad očiju.

Prehrana
Lještarka je prilagođena životu u šumi i zimi, jer hranu traži na tlu i na granama drveća i grmlja. Njezina se prehrana razlikuje po godišnjim dobima, kako se mijenjaju  vrijeme i biljni svijet. Večinom godine (proljeće, ljeto i jesen) hrani se lišćem, cvjetovima, sjemenjem i  šumskim plodovima (jagodastim i bobičastim). U to vrijeme glavnina hrane čine joj listovi borovnice, lišće i cvjetovi šumarice, cecelja, resulje, plodovi jagode, maline, borovnice, drijena, gloga, jarebike, šipka, raznim sjemenjem (šaša, kiselice, ljubice, urodice).  Dolaskom jeseni  lještarke prijelaze na hranu sa s drveća i grmlja. Prvo su to listovi jasike, vrbe i breze, a kasnije pupovi i rese lijeske, johe i breze koji su njezina glavna zimska hrana.  U ovakvo obilje hrane lještarke rijetko gladuju. No kratkotrajno gladovanje se može javiti kada nakon kiša naglo zahladi i stvori se ledena kora na grančicama i resama drveča i grmlja.  Pilići koji se izlegu iz jaja u prvo vrijeme hrane se hranom animalnog porijekla (crviči i njihove ličinke, kukci), a kako odrastaju polako se privikavaju na biljnu hranu. Odrasle se ptice ne hrane odviše kukcima, crvima, paucima, pužičima i ostalim beskralježnjacima.

Način života
Lještarka se po ponašanju u mnogim stvarima razlikuje od ostalih šumskih koka. Njezino kretanje i preleti u šumi pokazuju veliku spretnost i prilagodljivost životnoj sredini.  Prilikom prelijetanja spretno se izmiče preprekama. Polijeće jako bučno, ali kod slijetanja njezin let je nečujan. Voli se prpošiti u suhom pjesku ili prašini. Pri tom kljunom ili nogama baca pijesak na sebe , zatim nakostriješi perje kako bi pijesak  prodro do kože. Zatim se otrese i kljunom zagladi perje. Noć provodi na niskom drveću visine od 2 do 4 metra, a za vrijeme zime kada su niske temperature spava u skloništu koje je iskopala u snijegu. Ovo sklonište je udubljenje dubine 10 – 20 cm i dužine od 100 do 150 cm. Lještarka je monogamna vrsta tj. živi u jednoženstvu.  Mužjak čuva svoj teritorij i ne trpi druge srodnike. Pjevom ili glasnim preletima, ponekad skakanjem u visinu do jednog metra  označava svoj teritorij. Dolaskom jeseni stvaraju se parovi, a oni mužjaci koji nisu uspjeli nači svoju družicu nastavljaju sa traženjem sve do proljeća tj. do parenja. Par ostaje zajedno sve dok se ne izlegu pilići, a nakon toga mužjak ostaje u blizini gnijezda gdje lepršanjem i oglašavanjem brani teritorij oko gnijezda. Glasanje lještarke je karakteristično i javlja se čirikanjem, a kada prijeti opasnost oglašava se s „pli-pli-pli“.

Razmnožavanje
Već u jesen se lještarke, koje su do tada bile u jatima, razbijaju u parove. U proljeće parovi zauzimaju teritorij gniježđenja, gdje u ožujku i travnju svaki  pjevac pjeva na svom dijelu. Piskutavo se javlja u osvit zore i navečer na niskim grančicama, ponekad i na tlu. Pritom se našušuri, opušta krila i širi rep u lepezu. Prije parenja još se šepuri oko koke na zemlji. Pijevci su osobito aktivni za vedrih i tihih zora, a kada je vrijeme tmurno i kišovito onda ljubavne igre izostaju. Nakon parenja ženka nese 8 do 15 jaja (u prosjeku 8 do 9), u plitku jamu koja je obložena suhim lišćem, vlatima trave i koja je sakrivena ispod nekog grma, među korijnjem ili kamenjem. Na jajima sjedi od 21 do 23 dana nakon čega se izlegu pilići. Izlegnuti pilići su mokri, a nakon sušenja pojavljuje im se pahuljasto perje koje ih grije. Boja pilića je riđastosmeđa, a odozdola svijetložuta sa crnim trakicama. Nakon valjenja i sušenja pilići su odmah sposobni za trčkaranje (potrkušci), a uz pomoč krila mogu skakakti na grančice. Uz majčinu poduku pronalaze hranu.Sa grane na granu mogu preletjeti sa pet dana starosti, a noće na granama u dobi od dva do tri tjedna. Sa dva tjedna paperje se mjenja sa prvim perjem. Veličinu odrasle ptice postižu sa dva mjeseca starosti.

Ugroženost
Na smanjenje brojnosti lještarke utječu hladna i vlažna ljeta posebno ako se ove promjene često ponavljaju kroz nekoliko godina (globalne klimatske promjene). Bitan čimbenik koji jako djeluje na brojnost  lještarke su promjene u njenom okolišu koje nastaju pod utjecajem čovjeka. Intenzivno iskorištavanje šuma, sječa šuma, promjena šumskih sastojina  dovode do uništavanja prirodne sredine lještarke, smanjuje se biloška raznovrsnost i prehrambena ponuda, pogoršavaju se uvijeti za razmnožavane (manjak pogodnih mjesta za pjevališta i gniježđenje), a kao rezultat toga je njezin odlazak i napuštanje staništa. Prirodni neprijatelji su joj sve pernate grabljivice, kuna bijelica i zlatica, lisica, lasica, divlja mačka, jazavac i tvor.  Zaštita mješovitih sastojina s bogatim podrastom jedna je od glavnih mjera za očuvanje ove šumske koke.