DIVLJA SVINJA  (Sus scrofa L.)

U odnosu na domaće svinje divlje se svinje odlikuju snažno razvijenim prednji dijelom tijela. Snažno i zbijeno tijelo prekriveno je gustim čekinjama tamnosmeđe do crne boje. Tek oprašena prasad je smeđe boje sa po dvije tamne pruge sa svake strane tijela, a takvu obojenost nazivamo livreja. Osim čekinja dlačni pokrivač divljih svinja čini i kraća i mekša vunasta dlaka koju nazivamo malje. Mužjaka nazivamo vepar, ženku krmača, mlade do godinu dana prasad, a od godine do dvije godine nazimad. Imaju vrlo dobro razvijeni njuh, te sluh. Najslabije razvijeno osjetilo je vid.

Rasprostranjena je na području cijele Hrvatske, a nalazimo je i na nekim otocima.

Ishrana –  divlje svinje su svejedi. Prvenstveno se hrane različitom biljnom hranom, žitaricama, travom, šumskim plodovima i voćem. Od hrane životinjskog podrijetla glavninu čine gusjenice, različite ličinke i strvine, sitni glodavci, mladunčad koju mogu uhvatiti te ranjenu ili bolesnu divljač. Divlja svinja ima 44 zuba. Kod vepra su izraženi očnjaci koje u donjoj čeljusti nazivamo sjekači, a u gornjoj čeljusti ove očnjake nazivamo brusači. Sjekače i brusače zajedno nazivamo kljove. I krmača ima kljove ali su oni mali i nazivamo ih klice. Divlja svinja trajno zubalo dobiva u prvoj polovici treće godine.

Stanište – vrlo su prilagodljive životinje. Nalazimo ih u šumama, otvorenim površinama ispresijecanim šumarcima ili na otočnim staništima. Za svoja počivališta divlje svinje izabiru uglavnom gustiše u blizini šuma. Svoju aktivnost za traženjem hrane pokazuju na livadama, oranicama, šumarcima i šumama. Za rovanje im je neophodno meko i vlažno tlo.

Aktivnost – noć je razdoblje u kojem su divlje svinje najaktivnije. Njihova aktivnost ovisi o stupnju uznemiravanja, a to znači da se u mirnijim lovištima mogu pronaći aktivne divlje svinje i tijekom dana. U većini lovišta su divlje svinje preko dana obično skrivene u udubinama na zemlji, u nekom gustišu ili trstici. Vole se kaljužati i češati o drveće.

Način života – divlje svinje su društvene životinje, a od navedenog pravila odstupaju samo stari veprovi koji žive samotnjački. Zreli veprovi priključuju se krdu tek u jesen kada se bore za pravo parenja. Osnovnu zajednicu čini krdo predvođeno starom i iskusnom krmačom. Zajedno sa starijim krmačama i prasadi u krdu se zadržava i određeni broj nazimadi i mladih krmača. Takvo krdo broji obično do 30 jedinki. Mladi mužjaci u dobi od 2 godine napuštaju krdo i tada mogu formirati male skupine od 3-6 članova. Ženka ponekad napušta krdo, ali samo kad je u potrazi za novim krdom. Krdo je uređeno po strogim hijerarhijskim pravilima. U slučaju veprova rang pojedinog vepra određuje njegova snaga.

Razmnožavanje – parenje divljih svinja nazivamo bucanje. Početak parenja divljih svinja ovisi prvenstveno o prehrambenim prilikama. Parenje traje od sredine jeseni do početka prosinca, a stare krmače se pare prve. U vrijeme parenja mužjaci prilaze krdu i međusobno se bore za pravo parenja. Graviditet krmača traje oko 117 dana. Većina krmača oprasi se od ožujka do travnja. Prasad siše oko 3 mjeseca, a osamostaljuje se sa 6 mjeseci. Svi pripadnici krda brinu se o praščićima. Spolnu zrelost divlje svinje postižu već sa 9 mjeseci starosti.