OPČENITO O ŠTRKOVIMA:   Štrkovi spadaju u porodicu Oestridae, a po svom izgledu slični su divljoj pčeli. Tijelo im je prekriveno dlačicama, odlični su letači, a usni aparat im je nefunkcionalan (nije razvijen kao u drugih insekata) pa zbog toga u stadiju insekta kratko žive. Ovu kratkoću života u stadiju insekta nadoknađuju dugim životom u svojim razvojnim stadijima, kao ličinke. U stadiju ličinke provode vrlo dugo razdoblje kod različitih životinjskih vrsta. Kod divljih životinja u našim lovištima najčešće parazitiraju u srnećoj i jelenskoj divljači. S obzirom na mjesto parazitiranja dijelimo ih na nosne i kožne štrkove.

 

NOSNI ŠTRK:  Ličinka nosnog štrka parazitira u nosnim prohodima, sinusima i grlu invadirane divljači. Jelensku divljač invadira nosni štrk iz roda Pharyngomya, a srneću divljač invadira nosni štrk iz roda Cephenemya. Svaka vrsta divlje, ali i domaće životinje invadirana je sa posebnom vrstom nosnog štrka. Tako kod nas jelensku divljač napada vrsta Pharyngomya picta i Pharyngomya rufibarbis. Srneću divljač napada Cephenemya stimulator, a jelene lopatare napada Cephenemya multispinosa.  

 Odrasli štrkOdrasli štrk uzročnik štrkljivosti divljači

ŽIVOTNI CIKLUS:  U odraslom stadiju (stadij insekta) za vrijeme toplg dijela godine orasli štrkovi se roje i oplođuju (od svibnja do rujna). Uglavnom su to mjesta gdje se divljač zadržava i napasuje. Kada pronađu svoju vrstu divljači koju napadaju, štrkovi ju opkole, pri čemu se opkoljena divljač pokušava braniti. Ako je napadnuto krdo divljih životinja, cijelo krdo se uznemiri i svaka životinja bježi na svoju stranu. Pri bjegu životinje frkču i kišu otvarajući nosne otvore te tako omogućuju ženki nosnog štrka da ubrizgavaju kapljice tekućine u kojoj se nalaze od 12 do 60 ličinki čija se veličina kreće oko 1 mm. Kako ličinke na glavi imaju oštre kukice, a i samo tijelo im je pokriveno sitnim trnićima to im omogućuje da se prihvate za sluznicu nosnih prohoda. Na ovaj način osigurano im je da ne ispadnu iz nosnog otvora ili da ih životinja ne izbaci snažnim kihanjem. Ličinke putuju nosnim prohodima prema grlu gdje se po dolasku ugnijezde. Ovdje ličinke prezimljuju, a sa dolaskom prolječa i toplijeg vremena počinju naglo rasti (do 4 cm). U travnju ili svibnju razvijene ličinke kroz nosne otvore padaju na tlo gdje se zakukulje i za otprilike 6 tjedana iz njih izlaze odrasli štrkovi.

Ženka odraslog štrka živi samo dva tjedna i za to vrijeme oplodi se s mužjakom te položi oko 500 ličinaka u nozdrve životinja.

SIMPTOMI BOLESTI:  Tijekom zime invadirane životinje na pokazuju nikakve simptome jer u to vrijeme i ličinke nosnog štrka sporije rastu. Dolaskom proljeća i povečanjem temperture okoliša intenzivira se rast ličinaka, pa životinje od travnja do srpnja imaju napadaje snažnog, grčevitog kašlja koji je vrlo glasan. Upaljena im je sluznica nosa, imaju proziran iscjedak iz nosa koji se s vremenom zgušnjava, a na kraju postaje gnojan sa primjesama krvi. Životinje su nemirne, ne uzimaju hranu, njišu glavom pri čemu se udaraju u najrazličitije predmete. Intenzivno se češaju pa im nedostaje i dlaka na glavi. Nesigurno hodaju, kolutaju očima, a ponekad se vidi i hodanje u krug.

ŠTETE NA DIVLJAČI:  Nosni štrkovi rijetko uzrokuju uginuće divljači osim rijetko kod jakih invazija kada može doči do ugušenja. Invadirana divljač je u lošoj kondiciji što može dovesti do pada imuniteta i uginuća zbog neke druge bolesti, a može doći i do kržljavosti pojedinih grla i loše trofejne vrijednosti.

 Ličinke štrka u nazofariksu srne

Ličinke nosnog štrka u grlu

  Ličinke nosnog štrka u grlu

 KOŽNI ŠTRK :  Predstavnici kožnih štrkova spadaju u rod Hypoderma, a svojim izgledom su vrlo slični nosnim štrkovima. Kao i kod nosnih štrkova i kožni štrkovi imaju tijelo prekriveno dlačicama žute i crne boje. Dobri su letači, a dužina odraslog kožnog štrka iznosi oko 1,5 cm. Aktivni su tijekom kasnog proljeća, ljeta i iznimno rane jeseni (ako je ljeto bilo jako toplo). I kod kožnih štrkova vrijedi pravilo da svaka vrsta unutar roda Hypoderma napada svoju vrst životinje. Srneću divljač napada vrsta Hypoderma diana, a jelensku divljač Hypoderma acteon.  Ličinke kožnog štrka imaju drugačiji razvoj od ličinki nosnog štrka.

 

ŽIVOTNI CIKLUS:   Oplođena ženka kožnog štrka prilijepe svoja jajašca na dlaku prednjih nogu ili prednjeg dijela tijela divljači. Veličina jajašca u dužinu iznosi 0,8 mm i imaju vretenasti oblik. Nakon polaganja za 3-5 dana iz njih se izlegu ličinke koje se ubuše u kožu te kroz potkožno tkivo putuju do kralježnice. Putovanje je dugotrajno i traje 3-4 mjeseca, i do kralježnice (u kičmeni kanal) dolaze u prosincu. U kanalu borave 2-3 mjeseca kojeg napuštaju krajem veljače i naseljavaju se u potkožju križa. Ovdje čekaju početak ljeta i sa dolaskom ljeta probuše kožu i naprave otvore kroz koje dišu. Krajem proljeća i početkom ljeta ličinka koja ima smećkastu boju duga je oko 3 cm i široka oko 1,5 cm izlazi kroz otvor i pada na tlo. Na tlu traži rahlu zemlju gdje se ukopa. U zemlji ostaje oko mjesec dana i razvija se u odrasli krilati stadij. U odraslom stadiju (stadij insekta) živi kratko i ne hrani se već se ženke oplođuju i ponovno polažu jajašca na dlaku divljači ponavljajući cijeli ciklus.

Na mjestu gdje ličinka parazitira dolazi do upale i nastaje kvrga koja se povećava sa rastom ličinke. Ova kvrga može narasti do veličine kokošjeg jajeta. Taj upalni proces zajedno s ličinkom se naziva ugrk.

Ugrk u podkožjuLičinka kožnog štrka      

SIMPTOMI BOLESTI:  Ličinka kožnog štrka uzrokuje upale tkiva kroz koja prolazi. Veći broj ličinaka u kičmenom kanalu može uzrokovati povremenu ili dugotrajniju paralizu stražnjih nogu (paziti kod manipulacije sa divljači jer i bjesnoća uzrokuje paralizu stražnjih nogu). Zbog bolova u području kralježnice životinja se pogrbljeno drži i slabije kreće. Bolesna divljač je mršava, ima mutnu i nakostriješenu dlaku koja ispada.

ŠTETE NA DIVLJAČI:  Kožni štrkovi rijetko uzrokuju uginuće divljači, ali zbog otežanog kretanja vrlo lako postaju plijen predatora. Tijekom boravka u potkožju križa ličinke buše kožu pa takva koža gubi svoju vrijednost. Tkivo oko mjesta gdje se nalazi ugrk poprima zelenkastu boju. Meso ovako invadirane životinje je valjano za ljudsku prehranu ali je potrebno odstraniti sve dijelove koji su na bilo koji način promijenjeni. Meso jako mršavih životinja nije dobro za ljudsku prehranu.

LIJEČENJE:  Liječenje divljači u slobodnoj prirodi se ne provodi, ali smanjivanje broja ličinaka moguće je putem prirodnih neprijatelja štrkova kao što su fazani, ježevi, jazavci i divlje svinje koje se hrane odraslim ličinkama koje se na zemlji razvijaju u odrasle štrkove.