Rasprostranjenost:
Srna je rasprostranjena po cijeloj Hrvatskoj, Hrvatskom primorju, Istri i otoku Krku. Na drugim otocima je nema. U okolnim zemljama ima je najviše u Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Danskoj i Austriji, a po kvaliteti najbolji srnjaci se nalaze u Mađarskoj i Švedskoj. Srnu nalazimo u Francuskoj, Velikoj britaniji, Španjolskoj, Italiji.

Izgled tijela:
Izgled srne ukazuje na skladno, vitko, lagano i vrlo pokretno tijelo.Leđa su nešto viša od grebena. Noge su vitke i duge, papci crni. Srne unatoč tome ipak nisu ustrajni trkači. Rep je kratak i jedva vidljiv. Duljina od njuške do repa iznosi 130-140 cm, a visina u grebenu 75 cm. Težina ovisi o području,hrani, godišnjem dobu, fiziološkom stanju i spolu (ženke su 5-10 % lakše). Težina je obično oko 25 +/- 3 kg, ali može dosegnuti i do 40 kg. Zubna formula odrasle jedinke je I 0/4, C 0/0, P 3/3, M 3/3 dakle sveukupno ima 32 stalna zuba. Lane ima 20 mliječnih zubi. Kreće se hodom, kasom i skokom. Odličan je plivač te se kupa i nikad se ne kaljuža poput jelena i svinja. Ljetna dlaka je crvankastosmeđa, a zimska siva ili sivosmeđa. Stražnjica je obrasla bijelom dlakom, koja je ljeti manje uočljiva nego zimi. Lane je smeđe sa bijelim pjegama do prvog linjanja, nakon čega izrasla dlaka prekrije ove pjege. Srna mijenja godišnje dlaku dva puta i to u proljeće i početkom jeseni. Vrijeme linjanja je ovisno o nadmorskoj visini, zdravlju i dobi životinje. Za obilježavanje teritorija i druge oblike mirisne komunikacije srnama služe specijalizirane kožne žlijezde. Ove žlijezde nalaze se između papaka zadnjih nogu (podmazuju kožu interdigitalnog područja, ostavljaju mirisni trag), ispod skočnog zgloba s vanjske strane (tarzalni organ) su žlijezde lojnice, koje također ostavljaju miris na vegetaciji o koju se životinja očeše. Srnjak na čelu ima čeonu žlijezdu, koja mu služi za označavanje granica područja, a u ženki žlijezde koje se nalaze na stražnjici vrhunac izlučivanja imaju u doba parenja. Od osjetila srna ima izvrsno razvijen sluh, njuh i okus. Vid je slabo razvijen jer je srnino oko astigmatično, te vidi samo veće predmete i to nejasno a najbolje opaža kretanje.

Način života i ponašanje:
Po načinu života i ponašanju srna je pretežno danja životinja s maksimumom kretanja popodne i u večernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9 sati). Ova aktivnost može se podijeliti prema godišnjem dobu na četiri razdoblja sa po tri mjeseca. Srna tijekom 24 sata uzima hranu u 8-11 intervala. Prosječan životni vijek je 13-15, a iznimno 17-18 godina. Srna ima sposobnost prekida razvitka zametka (embriotenija), što joj omogućuje da vrijeme lanjenja padne u najpovoljniji period (svibanj). Ponašanje srne spada u t.zv. distancijalni tip. tj. izbjegava život u većim socijalnim formacijama. Do kasne jeseni se udružuje u krda i u njima ostaje sve do proljeća. To je udruživanje nagonsko i opravdano utjecajem negativnih vanjskih čimbenika. U krdu vlada unutarnja organizacija, koja ga održava na okupu i pruža osjećaj sigurnosti. Vođa krda je u pravilu srna majka koja vodi lanad. Tek pred sam okot srna prekida vezu s prošlogodišnjom lanadi. Po broju članova i obiteljskoj strukturi razlikujemo obiteljsko krdo, prošireno obiteljsko krdo i nagomilano krdo. Najtrajnije je obiteljsko krdo koje ima razvijene međusobne odnose među jedinkama, jer se radi o članovima jedne obitelji (srna – lanad). Ovisno o bonitetu staništa radijus kretanja srna je razmjerno malen, on može iznositi prosječno od 1 (srna sa lanadi do 14 dana) do 10 km. Osim toga kod srne kao zoološke porodice je izražen selidbeni nagon, ali je različitog intenziteta kod pojedinih vrsta. Kod sibirske srne je najizraženiji i vezan uz godišnja doba, te iznosi i više stotina kilometara. Kod europske srne taj je nagon znatno slabiji, a izraženiji je kod planinskih srna zbog nepovoljnijih uvjeta života i neprijatelja. Razlikujemo nekoliko tipova glasanja ovih životinja. Tip glasanja je uvjetovan spolom, dobi, fiziološkim stanjem jedinke, te načinom i stupnjem uznemiravanja. Glasanje slično piskanju je tipično lanetu, koje doziva majku, a pijukanje i piskanje predstavlja komunikaciju između srne i lanadi. Jauk, plač i deranje su zvukovi, koje pretežno proizvode odrasle životinje i ovise o situaciji u kojima se nalaze. Baukanje je način glasanja mužjaka, koji time oglašava opasnost, ali se isto tako glasa i u doba parenja kada srnjak baukanjem obilježava, da je zaposjeo određeni teritorij.

Razmonožavanje:
Pari se u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza, a ponekad i kasnije u 11. i 12. mjesecu. Kod srna koje se pare kasnije ne dolazi do prekida razvoja zametka tj. okot se odvija istovremeno s onima koje su bile u embrioteniji. Srnjak prati srnu koja se tjera i to traje 4 dana, a potom je napušta i traži drugu. Tako oplodi 4-5 srna. Jajna stanica se nakon oplodnje ne učvrsti nego slobodno pliva u maternici i neprimjetno se razvija (embriotenija) do polovice prosinca tek neznatno. Od tada počinje intenzivni razvoj tako da okot pada u 5. ili 6. mjesecu. Srna nosi 150 (285-290 dana s embriotenijom). Srne koje se prvi put lane u životu donose na svijet pretežno jedno, a kasnije dva laneta, rjeđe tri ili više, jer to ni za dojenje, a prema tome, ni za preživljavanje nije povoljno, premda srna ima četiri sise. Parenje počinje istovremeno u nizini i u planinama i traje jednako dugo. Lanjenje u planinama nastupa nešto kasnije, i radi toga embriotenija traje dulje, jer nepovoljne prilike traju dulje u planinama. Srna olani 1-3 laneta. Za vrijeme prehrane srna brižljivo skriva lanad. Lane je teško 1,2-1,7 kg, a sisa sve do kraja studenog. Srne su spolno zrele sa 14 mjeseci.

Razvoj rogova:
Srnjaku rastu rogovi kao i ostalim punorošcima, no postoji jedna specifičnost. Naime, muškom dobro razvijenom lanetu u prosincu i siječnju izrastu tzv. mladenački rogovi. To su raščići bez čupe, do 1cm dužine, koji su izrasli iz rožišta i probili kožu. Takvi roščići nemaju ružu, otpadaju u siječnju i odmah počinju rasti prvi rogovi u čupi. Slabiji srnjačići, njihovi vršnjaci, nemaju mladenačke rogove, već im prvi rogovi počinju rasti kasnije kao i ovima koji su imali mladenačke rogove.
Prvi pravi rogovi u čupi mogu biti male kvržice, šiljci, vile (rašlje) pa, iako izuzetno rijetko, i rogovi s tri paroška. Srnjačići čiste prve rogove u lipnju i početkom srpnja. Druge i treće godine uspostavlja se normalni ciklus rasta roga tj. srnjak odbaci rogove u studenom (ponekad krajem listopada) i odmah mu počnu rasti novi rogovi u čupi, a čisti ih krajem ožujka i tijekom travnja. U svibnju rogovi tih srnjaka su očišćeni od čupe. Zreli srnjak je već od treće godine nadalje pod normalnim okolnostima šesterac, a to znači da ima na svakom rogu po tri paroška. Šesterac ostaje dok ne ostari. Smatra se da kvaliteta roga počne izrazito opadati nakon sedme godine života srnjaka. Srnjaku rastu rogovi i tijekom zime, u najnepovoljnije godišnje doba, pa je potrebno tada srneću divljač intenzivnije hraniti. Da bi dobili što bolje rogove, osim zimske prihrane potrebno je davati sol sa dodacima kalcija i fosfora.

Sve slike su preuzete sa interneta.