Slinavka i šap akutna je, febrilna, vrlo zarazna bolest papkara. Bolest se očituje stvaranjem afti (mjehurića) i erozija po sluznicama, osobito usnim, i po koži neobrasloj dlakom, posebno u međupapčanom procijepu. Životinje koje nisu papkari, a i čovjek obole samo izuzetno.

Uzročnik bolesti: pripada pikornavirusima, a veličina mu je 22 do 27 nanometara. Postoji sedam tipova virusa i to su: O, A, C, SAT 1, SAT 2, SAT 3 i Azija1. Unutar pojedinog tipa ima više varijanti.

Virus-slinavke-i-sapa-snimljen-elektronskim-mikroskopom

Epizootiologija bolesti: izvor infekcije su bolesne životinje u akutnoj fazi bolesti. Slina je infekciozna i prije pojave simptoma.

Širenje bolesti: bolest se širi direktnim kontaktom u staji, na pašnjaku, hranilištima i pojilištima za divljač, stočnim sajmovima ili prilikom transporta životinja. Virus može ostati vrlo dugo zarazan u epitelnim stanicama mjehurića koji otpadaju i sasuše se. Indirektno zaraza se širi živim (čovjek, konj, psi lutalice, mačke, perad, sitni glodavci i kunići) ili neživim (oprema životinja, pribor za čišćenje životinja, mlijeko, meso, klaonički otpaci i proizvodi, voda, zemlja, trava, hrana. prijevozna sredstva) vektorima. Životinje u rekonvalescenciji mogu mjesecima izlučivati virus. Virus posebno dugo ostaje aktivan u koštanoj srži. Na tok i karakter bolesti veliku ulogu imaju geografski i klimatski čimbenici.

Znakovi bolesti: inkubacija kod svinja traje 2-12 dana, goveda 2-7 dana, kod ovaca 1-6 dana. Nastupom bolesti kod goveda dolazi do povišenja temperature oko 41°C. Istovremeno na sluznici usne šupljine javljaju se afte veličine oraha do jajeta. Afte nakon 1-3 dana pucaju, a na njihovom mjestu ostaju erozije koje izazivaju bol kod životinje i potiču na jako slinjenje. Životinja slabije uzima hranu, a ruminacije su usporene. Afte se pojavljuju i u međupapčanom prostoru i na vimenu što dovodi do otežanog hodanja, šepanja, ukočenog hoda i zbog toga životinja više leži. Nakon pucanja afti nastaju erozije koje se inficiraju i zagnoje, a može doći do nekroze, pojave panaricija, apscesa i izuvanja papaka. Širenjem infekcije na zglobove oni se povećavaju što još više otežava kretanje. Kod perakutnog oblika bolesti u mladih životinja uginuće je od 50-70%. Životinje u laktaciji smanjuju proizvodnju mlijeka, a česte su i sekundarne infekcije sa bakterijom Corynebacterium pyogenes. Kod svinja afte se najčešće pojavljuju na papcima, a rijetko po ustima. Svinje šepaju, a česta su i skidanja papaka. Kod bolesti u svinja dolazi do oštećenja skeletne muskulature i srčanog mišića, mlade životinje najčešće ugibaju od upale srčanog mišića (miokarditisa). Kod ovaca su znakovi bolesti slični onima u goveda i bolest ima blaži tok. Koze su manje osjetljivije na slinavku i šap.

Dijagnostika bolesti: prvenstveno na kliničkoj slici, a od laboratorijskih pretraga pouzdana dijagnoza i tipizacija uzročnika postiže se reakcijom vezanja komplementa (RVK testom).

Liječenje: ne provodi se u R. Hrvatskoj

Profilaksa: U R. Hrvatskoj bolest se suzbija „stamping out“ metodom, tj. eutanazijom životinja.

Ulkus-u-medjupapcanom-prostoru

Ulkus na papcima

Lezije na papcima svinja

Lezije na papcima svinja

Lezije i afte na jeziku

Lezije i afte na jeziku