Ptice grabljivice

Ova skupina sadrži oko 270 vrsta ptica koje spadaju u red ptica letačica. Imaju snažno, mišićno tijelo, karakterističan zavinut kljun i kandže što predstavlja odličnu prilagodbu grabljivom načinu ishrane. Od osjetila najbolje im je razvijen vid. Odlični su letači. Nalazimo ih po čitavom svijetu, osim na Antarktiku i nekim otocima. Žive na visokom drveću, kamenim liticama ili pećina gdje grade svoja gnijezda. Neke vrste se gnijezde i u stepama, na kućama ili pustinjama. Sporo se rasplođuju. Mužjak je vjeran ženki pa kažemo da su monogamne ptice. Nesu jaja jednom godišnje vrlo rijetko dva puta, a broj jaja koje snese ženka varira od 1do 2 kod krupnijih vrsta, pa od 6 do 9 kod sitnijih vrsta. Vole se gnijezditi svake godine u istom gnijezdu koja nekada rade sami, a nekada zauzmu već napravljena gnijezda. Parenju prethodi udvaranje koje se odvija u letu gdje mužjaci izvode razne okrete oko ženke za vrijeme leta uz ispuštanje zvonkih, oštrih ili nježnih zvukova. Nakon parenja ženka snese jaja na kojima leži sve dok se ne izlegu mladi. Ovo vrijeme ležanja na jajima ili inkubacija različito je kod pojedinih vrsta, ovisno o veličini tijela. Velike grabljivice leže na jajima do dva mjeseca, sitnije do mjesec dana. Rađaju mali broj mladunaca koji su pokriveni paperjem. Nakon mjesec dana kod sitnih grabljivica ovo paperje se zamjenjuje pravim perjem, a kod krupnijih i većih grabljivica mladi dobivaju pravo perje tek za 3-4 mjeseca. Sve grabljivice hrane se mesom (mesožderi su) pa im voljka zbog svog načina ishrane nije potrebna. Neprobavljene dijelove hrane izbacuju kroz usta, formirane u obliku kratkih kobasica koje nazivamo gvale. Tijelo im je pokriveno perjem, a kod nekih čak i noge. Perje je kruto i priljubljeno uz tijelo. Boja perja je crna, siva, smeđa ili crvena i često prošarana bijelom bojom. Mužjaci i ženke imaju slično obojeno perje, za razliku od mladunca koji se u prvoj godini života, a ponekad i kasnije mogu razlikovati po boji od roditelja. Mužjaci su obično sitniji od ženki, no kod nekih vrsta kao kod američkog kondora krupniji su mužjaci. Najpoznatije porodice unutar reda grabljivica su supovi, orlovi, jastrebovi, sokolovi, strvinari.

Grabljivice dijelimo na dnevne i noćne. Dnevne grabljivice su orlovi, sokolovi, jastrebovi, lunje, eje i škanjci. Za razliku od njih noćne grabljivice aktivne su noću kada i odlaze u lov. Sove spadaju u noćne grabljivice.

Orlovi su naše najveće grabljivice, a lako ćemo ih prepoznati po plosnatom tjemenu i obraslim nogama. Ženka je veća od mužjaka i aktivni su danju kada love živi plijen. Neke vrste orlova se hrane i strvinom. Orlovi se razlikuju od mnogih drugih ptica grabljivica po svojoj veličini, snažnijom građom i težom glavom i kljunom. Čak i najmanji orlovi imaju relativno duža i oblija krila i brže lete. Većina orlova je veća od drugih ptica grabljivica, osim supova. Veličina im varira od 40 cm i 500 grama pa do 6,7 kg i 100 cm kao kod filipinskog orla. Kao i sve ostale ptice grabljivice, orlovi imaju velike i snažne zakrivljene kljunove za kidanje mesa, snažne i mišićave noge i velike kandže. Imaju i izrazito dobar vid koji im omogućava da ugledaju potencijalni plijen iz daljine. Vid im je oštar jer imaju velike zjenice koje omogućavaju minimalnu difrakciju (rasipanje) svjetlosti. Najpoznatije vrste su suri orao, orao štekavac ili bjelorepan, orao krstaš, orao klokotaš, orao zmijar, cipolaš, patuljasti orao.

 Sokolovi su po veličini tijela manji od orlova, ali im je tijelo snažno građeno. Najbrže su ptice u letu, a plijen hvataju ispod sebe zaletavajući se u njega. Imaju oštar „zub“ u gornjem kljunu. Najpoznatiji je sivi sokol.

Jastrebovi su ptice grabljivice iz porodice jastrebova (Accipitridae). Srednje su veličine. Vrlo je rasprostranjena vrsta koja nastanjuje umjerena područja sjeverne zemljine polutke. Veći su od sokolova, a u gornjem kljunu imaju tupast zub. Jastreb je ptica grabljivica s kratkim i širokim krilima i dugim repom. Dobro je prilagođena manevriranju među drvećem u šumama u kojima živi i gdje se gnijezdi. Mužjak je plavosive boje sa donje strane i ima sive prugama sa gornje strane tijela. Dužina tijela mu je 49-57 cm, a širina krila od 93-105cm. Ženka je mnogo veća, 58-64 cm duga s rasponom krila od 108-127cm, siva sa gornje i donje strane. Mužjaci manjih podvrsta mogu težiti i samo 630 grama, a ženke većih i 2 kg. Najpoznatiji je jastreb kokošar kojeg možemo prepoznati po žutim nogama i žutim očima.

Lunje po svojoj veličini slične su jastrebovima, a možemo ih prepoznati po rašljastom repu.

Eje čine prijelaz od dnevnih na noćne grabljivice. Imaju mekano perje oko očiju kao i sove, a tijelo im je vitko i duguljasto. Poznate su eja livadarka i eja pijuljaća.

Škanjci su izgledom slični jastrebovima. Srednje veličine su i raznolike boje perja koja se može kretati od tamnosmeđe do skoro potpuno bijele. Smeđi primjerci su karakteristični po velikim bijelim mrljama s gornje strane krila. Duljina tijela se kreće od 51-57 centimetara, a raspon krila mu je od 110-150 cm. Težak je do 1 kg. Velika krila i širok kratak rep su prilagodba za jedrenje na zračnim strujama (termalima). Ženke su u pravilu nešto veće od mužjaka. Noge su mu kratke sa snažnim kandžama. Škanjac obično vreba s povišenog položaja (stupovi uz cestu, telefonski stupovi, stabla), a kad ugleda potencijalnu žrtvu laganim zamasima krila uzima zalet i potom se obrušava. Može ga se vidjeti i kako lebdi iznad jednog mjesta na livadi ili njivi, čekajući da se pojavi plijen. Isto tako, može ga se vidjeti kako hoda po zemlji, tražeći kukce i crve. Sluh mu je vrlo istančan i njime također otkriva plijen. Hrani se uglavnom malim sisavcima, ali zna loviti gmazove, vodozemce, kukce, beskralježnjake, mlade ptice,voluharice, miševe i gujavice.. Ponekad se hrane i strvinama.