Skupina virusnih zaraznih bolesti koje se karakteriziraju dobroćudnim bradavičastim izraslinama epitelnog tkiva na koži ili sluznicama domaćih i divljih životinja nazivamo jednim imenom papilomatoze. Iako su dobroćudne ponekad ovakve izrasline mogu i maligno alterirati pa tada govorimo o zloćudnim tumorima.

Uzročnik bolesti: U prošlom stoljeću smatralo se da papilomatoze životinja uzrokuje jedna vrsta virusa koji kod različitih vrsta životinja pokazuje različitu kliničku sliku. No razvojem znanosti i znanstvene tehnike (otkriće PCR-a, i drugih molekularnih metoda) otkriveno je da ovu skupinu virusnih bolesti izazivaju mnogobrojni virusi koji pripadaju skupini DNA virusa čija kapsida ima ikozaedarni oblik bez omotača. Svi ovi virusi koji uzrokuju papilomatoze životinja spadaju u porodicu Papovaviridae.  Većina virusa koji izazivaju papilomatoze kod divljih životinja pripada rodu Papillomavirs. Ovi virusi imaju veliki afinitet prema koži i sluznicama gdje se umnožavaju (kažemo da su dermotropni).

Širenje bolesti: Virusi iz ove skupine imaju veliku sposobnost mijenja oblika (polimorfnosti) i virulenciju. Virulencija i polimorfnost se mijenjaju ovisno o vrsti životinje i vanjskim čimbenicima. Najvažniji izvor infekcije su zaražene životinje i njihovo inficirano tkivo kože gdje dolazi do bujanja epitelnog i vezivnog tkiva. Bolest se širi direktnim kontaktom između oboljele i zdrave životinje. Osim direktnog kontakta, papilomatoza se širi i preko onečišćenih predmeta, objekata gdje se drže životinje (štale, oprema za uzgoj kod domaćih životinja) ili preko hranilišta i solišta kod divljih životinja u lovištu. Postoji i treći način širenja papilomatoza preko insekata koji fizički oštećuju kožu bolesne životinje. Virus u ostacima kože bolesne životinje insekti prenose na zdravu životinju kada oštećuju kožu prilikom hranjenja (sisanje krvi) ili razmnožavanja.

Vrsna osjetljivost na viruse:  mnogobrojne životinjske vrste su osjetljive i prijemljive za viruse papilomatoze. Tako na primjer u divljih papkara (jelenska i srneća divljač) je utvrđeno šest  tipova papiloma virusa, a kod šupljorožaca (divokoza, muflon) devet vrsta virusa. U Republici Hrvatskoj papilomatoza je utvrđene kod jelena lopatara, jelena običnog, srne, divokoze, divljeg zeca i kunića.

Kako nastaje i izgledaju promjene na koži:  Prodorom u stanice kože virus remeti normalan rast stanica uzrokujući njihovo nekontrolirano umnažanje. Veliki broj stanica stvara zadebljanje koje se uzdiže iznad površine kože stvarajući papilom, koji na svojoj površini polako orožnjava. Ovako izrasli papilom izgleda poput karfiola. Veličina papiloma može varirati od 4 do 20 cm ovisno o životinjskoj vrsti. Ovako formirani papilomi mogu ostati u ovom obliku ili maligno alteriraju i razvijaju karcinom kod životinje. Vrijeme od ulaska virusa u  stanice kože pa do pojave prvih simptoma je različito. Tako npr. kod divokoza to vrijeme iznosi od 3-4 mjeseca, dok kod divljih kunića inkubacija može biti od 5-6 dana.

Najčešća mjesta gdje se pojavljuju papilomi: glava, vrat, trbuh i unutarnja strana bedara. Na temelju anatomskog smještaja razlikujemo kožnu, ezofagealnu i genitalnu papilomatozu.

Znakovi bolesti kod oboljele životinje: gubitak apetita, postepeno slabljenje životinje, dok ne ugrožavaju važne fiziološke funkcije kao što su disanje i gutanje, ova bolest se slučajno utvrđuje kao npr. kod odstrjela divljači.

Liječenja: kod divljači papilomi se ne lijeće, a kod domaćih životinja u kasnijem stadiju kirurški uklonjene bradavice nemaju tendenciju ponovnog pojavljivanja.

Meso odstrijeljenih životinja je uvjetno upotrebljivo za ljudsku prehranu, a promijenjene dijelove tijela treba neškodljivo ukloniti. Ostali, nepromjenjivi dijelovi tijela odstrijeljene životinje treba termički obraditi kuhanjem ili pečenjem. Važno je zapamtiti da virusi koji uzrokuju bolest kod divljači i domaćih životinja nisu patogeni za ljude jer kod ljudi papilomatozu uzrokuju humani tipovi papiloma virusa (njih oko 80 vrsta), a oni su drugih svojstava i tipova.