Rasprostranjenost:
Domovina jelen aksisa je Azija, a kao autohtonu vrsta nalazimo ga u Burmi, šumovitih područja Šri Lanke, Nepala, Bangladeša, Laosa, Kambodže i Tajlanda. U većem dijelu Indije živi nekoliko vrsta aksisa. Ima ih i kod nas u Hrvatskoj gdje im odgovara blaga klima bez jakih zima i snijega. Udomljen je na Brijunima, a poslije se proširio na otoke Cres, Plavnik, Lošinj. Udomljavanje na kontinentu Hrvatske nije uspjelo.
Izgled, stanište, ishrana:
Visinom tijela u grebenu od 85 do 95 cm, duljinom tijela 135 do 150 cm i težinom do 100 kg spada u skupinu srednje velikih jelena, no to ponajviše ovisi o kvaliteti staništa, odnosno kvaliteti ishrane. Osnovna boja je crvenkasto smeđa koja je po hrptu tamnije obojena. Žučkasto bijele boje mu je podvratak, trbuh i unutarnja strana nogu. Ima sedam redova bijelih pjega sa obje strane tijela, preko butova i zadnjice. U donjim redovima ove bijele pjege su gušće poredane. Ovakva obojenost dlake ne mijenja se kod linjanja. Rep mu je dulji nego u običnog jelena. Rogovlje jelena aksisa najčešće je u stupnju šesterca, a nose ih samo mužjaci. Na svakoj grani roga nalaze se tri paroška (nadočnjak, srednjak i vršni parožak). Zbog vremenskih uvjeta u staništima iz kojih prirodno potječe (tropska klima), jelen aksis se nije uspješno prilagodio u našim staništima, tako mu ciklus razvoja rogovlja nije strogo vezan za određeno godišnje doba. Zbog toga možemo istodobno susresti jelene u različitim fazama rasta rogovlja. Jednako kao ciklus rasta rogovlja, vrijeme parenja i donošenja mladunaca na svijet nije strogo određeno. Otok Veliki Brijun u Nacionalnom parku Brijuni stanište je jelena aksisa od 1911. godine kad ga je iz Njemačke unio lovac i trgovac životinjama Carl Hagenbeck. S obzirom na njemu vrlo pogodnu klimu jelen aksis se dobro prilagodio i održao sve do danas. Na području Nacionalnog parka Brijuni jelen aksis društvena je životinja te živi u krdima veličine 10 do 30 grla. Skupine obično čine košuta s teladi, dok se mužjaci nakon odbacivanja rogova okupljaju u posebne, manje skupine. Ženke su u krdima izrazito povezane dok je u muškom krdu veoma mala povezanost između jedinki. Ovakvo socijalno ponašanje jelena je karakteristično i u drugim biotopima. Jeleni u dobi od 2 do 2,5 godina mogu biti i u sklopu ženskih krda, no u većini slučajeva su izdvojeni. Nakon čišćenja rogovlja mužjaci se zadržavaju uz ženska krda tražeći tako ženke koje ulaze u estrus (razdoblje kada ženka traži mužjaka). Ovakvo ponašanje jelena potvrđeno je i u istraživanjima provedenih u Indiji i Hawajima. Aksis je vrlo plaha životinja pa je stoga i najaktivniji rano ujutro, predvečer i tijekom noći. Često ali i po instinktu u bijegu pred progoniteljem ulazi u vodu, pa mu odgovaraju područja bogata vodotocima. Preskače prepreke visoke i do 2 metra. Tijekom dana većinom se odmara skriven u sjeni šumskih kompleksa, dok se na otvorenom prostoru, osim u slučajevima kada uzima ili traži hranu, zadržava rijetko. Često koristi jelene lopatare koji pasu na sredini livade kao zaštitu od opasnosti, a u slučaju opasnosti bježi tek nakon lopatara. U zimskom razdoblju aktivnost jelena vrlo je slaba, a u hladnijim danima s niskim temperaturama i vjetrom često se zadržavaju samo u blizini hranilišta. Dobro podnose suživot s jelenima lopatarima i muflonima, te dosad nije zamijećeno nikakvo potiskivanje aksisa na hranilištima, pojilištima ili na ispaši. Najveći dio dnevne aktivnosti jelena aksisa otpada na traženje i uzimanje hrane, pored ispaše traži lišće jasena (Fraxinus ornus), hrasta crnike (Quercus ilex) te žira. Povremeno se hrani i lišćem mirte (Myrtus communis) i mladim izdancima kupine (Rubus spp.), te mahovinom s kamenja i sjemenkama cedrova (Cedrus spp.). Za razliku od muflona i jelena lopatara, permanentno uzimaju dodatnu prihranu (zob, kukuruz) bez obzira na kvalitetne travne površine, i na njih dolaze znatno prije druge divljači. U proljeće rado uzimaju i mladu travu do 10 cm visine. Zbog izuzetno dobre prilagođenosti staništu, načinom odabira i uzimanja dostupne hrane (travu odgriza odmah iznad tla), može opstati na terenima gdje za ostalu krupnu divljač ili stoku nema dovoljno hrane. To se najbolje može uočiti u jesen kad su zbog manjka zelene paše jeleni lopatari u znatno lošijoj kondiciji, nego aksisi, iako se nalaze na istim površinama. Dostupna im je jednaka biljna masa, ali i prihrana koju aksisi bolje iskoriste.
Razmnožavanje:
U našem podneblju kod jelena aksisa nije strogo određena sezona parenja, već se parenje može odvijati tijekom cijele godine. U svojoj postojbini košute imaju dvije sezone teljenja, i to prvu sezonu od studenog do prosinca, a drugu poslije monsunskih kiša od svibnja do lipnja. U pravilu ženka je sposobna za oplodnju već nekoliko dana nakon teljenja te se tako u nešto više od godine dana može dva puta oteliti. Mužjaci su reproduktivno sposobni odmah nakon čišćenja rogova te se tad zadržavaju u blizini ženskih krda u potrazi za košutom u estrusu. Istraživanjem na Brijunima uočeno je da su najmlađi jeleni koji traže košute u vrijeme parenja bili četverogodišnjaci, dok su najmlađi jeleni u rici bili petogodišnjaci. Borbe jelena za vrijeme rike nisu učestale, pa tako u novijem razdoblju i uvjetima manje brojnosti nisu zabilježene teže borbe jelena s tjelesnim povredama. Rika zabilježena tijekom noći ukazuje na noćnu aktivnost životinja, vjerojatno zbog uznemiravanja od strane brojnih turista. Razdoblja teljenja jelena aksisa tijekom godine ukazuju na tri dobro izražena termina parenja i to siječanj-veljača, srpanj-kolovoz i listopad-studeni, te na vjerojatnost da se u većine košuta estrus javlja vrlo brzo nakon prethodnog telenja. Što se tiče reproduktivne sposobnosti jednako su plodni i mladi i zreli jeleni kad imaju očišćeno rogovlje, a do istih zaključaka u svom istraživanju došli su Chapple i sur. Upravo zbog toga košuta se može vrlo uspješno pariti i s mladim jelenom. Gravidnost košuta traje 7 do 7,8 mjeseci a 85% košuta se teli u toplijem dijelu godine, odnosno u razdoblju od 1. ožujka do 31. rujna. Jedan od glavnih razloga neuspjele introdukcije jelena aksisa u kontinentalna lovišta bila je, među ostalim, neujednačena sezona parenja i teljenja. Veliki broj teljenja u hladnijem dijelu godine vrlo često je rezultirao uginućem košute i teladi. Novije metode upravljane reprodukcije (sinkronizacija estrusa, umjetno osjemenjivanje.) mogle bi u slučaju potrebe pripomoći širenju jelena aksisa na kontinent, no isključivo u kontrolirani uzgoj.
Farmski uzgoj jelena aksisa razvijen je prvenstveno zbog izuzetno kvalitetnog mesa, dobre prilagodbe životinja i dobrih reprodukcijskih osobina . Hrvatska ima dobre prirodne uvjete za razvoj farmskog uzgoja jelena aksisa sa svrhom proizvodnje mesa, ali je potrebno je poraditi i na popularizaciji kao vrlo atraktivne i vrijedne lovne divljači. Danas je populacija jelena aksisa na području Nacionalnog parka Brijuni aklimatizirana i stabilna, a brojno stanje se u posljednjih petnaest godina kreće oko 100 grla. Kao rasplodni materijal jelen axis je pogodan za naseljavanje u ograđena lovišta i uzgajališta.