Bruceloza je kronična zarazna bolest domaćih i divljih životinja. Čovjek se također može zaraziti od bolesne životinje, pa ovu bolest svrstavamo u skupinu zoonoza.

Tko izaziva bolest ?

U rod Brucella svrstavamo  nekoliko vrsta bakterija koje se međusobno razlikuju po biokemijskim osobinama i patogenosti. Tako imamo vrste:

Brucella abortus koja je pretežno patogena za goveda
Brucella melitensis patogena je za ovce i koze
Brucella suis patogena je za svinje
Brucella ovis patogena je za ovce
Brucella canis patogena je za psa
Brucella neotomae patogena je za pustinjskog štakora

Veliki broj domaćih i divljih životinja je prijemljiv na brucelozu pa one predstavljaju i rezervoar za brucelozu. Kao rezervoari bruceloze za domaće životinje su ove divlje životinje:  jelen obični, los, irvas, bizon, srndać, divlja svinja, divokoza, zec, štakor i drugi glodavci, a od ptica golub, zeba, drozd. Stjenice, komarci, buhe i krpelji predstavljaju značajan rezervoar za brucelozu.

Brucela3

Kako izgledaju bakterije roda Brucella?

Pripadnici roda Brucella su nepokretni, sitni polimorfni mikroorganizmi koji nemaju sposobnost stvaranja spora. Nakon bojanja poprimaju crvenu boju pa kažemo da su Gram negativni.  

Brucela4

Ako ih želimo uzgojiti u čistoj kulturi onda koristimo agar sa dodatkom jetre i seruma, a neke vrste za svoj rast trebaju i ugljični dioksid.

U vanjskoj sredini uzročnici brzo ugibaju, tako na primjer sunčevo svjetlo ubija ih za 4-5 sati, u tlu mogu živjeti do 37 dana, u vodi za hladnog vremena do 2,5 mjeseca.

Izvor zaraze – uglavnom su inficirane životinje, pobačeni fetusi i plodne vode, posteljica, mlijeko,muške životinje u rasplodu.

Brucela6Brucela7

Načini širenja – bolest se širi unosom inficiranih životinja u stado i napasivanjem na onečišćenim površinama, hranom i vodom, insektima.
Ulazna vrata – u životinju uzročnik može ući putem sluznice dišnih prohoda, sluznice spolnih organa, probavnog sustava, preko rana na koži i spojnicama očiju.

Kako se razvija bolest?

S ulaznog mjesta bakterije dolaze do područnih limfnih čvorova, a iz njih limfom dolaze u krv pri čemu nastupa septikemija. Poslije kratkotrajnog septikemijskog stanja bakterije se naseljavaju na placente i plod, mliječnu žlijezdu i limfne čvorove, a kod rasplodnih životinja naseljavaju se u epididimis (pasjemenik) i testise. Zbog sposobnosti naseljavanja bakterija u fagocite (stanice koje napadaju strane stanice u tijelu) i u njima dugo preživljavaju, ovdje su one zaštićene od antitijela i time uzrokuju kroničnost bolesti. U zaraženih životinja bakterije izazivaju stvaranje granuloma, a gnoj iz granuloma se sastoji od stanica limfocita, epiteloidnih i gigantskih stanica.

Inkubacija – ovisi o trajanju graviditeta, ako je u momentu infekcija životinja u visokom graviditetu inkubacija će biti kraća.

Simptomi bolesti – glavni simptom je pobačaj uz zaostajanje posteljice. Ako se inficirana životinja uspije poroditi, njezin plod je slab, avitalan i vrlo brzo ugiba.
Kod jelena običnog  kod prvog teljenja po infekciji pobaci oko 57% košuta, a u drugom graviditetu nešto manje. Kod pobačaja u košuta nisu nađene retencije posteljica.  Kod inficiranih jelena dominiraju orhitis (upala testisa) i epididimitis (upala epididimisa), mogu se javiti i artritisi (upala zglobova), burzitisi, spondilitisi, gnojni i fistulozni osteomijelitisi, keratitisi. Kod srna, ali i zečeva nema vidljivih znakova bolesti osim povećanja testisa.

Brucela9Brucela10

Dijagnostika bolesti temelji se na kliničkoj slici, epizootiološkim podacima, razudbi lešine, bakteriološkoj pretrazi i uzgoju uzročnika te serološkom pretragom. Bolest se ne liječi.

   Rose-Bengal serološki test