Bjesnoća je virusna zarazna bolest od koje oboljevaju sve toplokrvne životinje i čovjek. Ptice rijetko oboljevaju od bjesnoće. Bolest se odlikuje razdražljivošću, uzbuđenjem, poremetnjama svijesti i paralizom, a prenosi se kontaktom s inficiranom životinjom, najčešće ugrizom. Budući da se bolest prenosi sa zaražene životinje na čovjeka, bjesnoća spada u zoonoze.

Tko je uzročnik bjesnoće?

Bjesnoću izaziva virus (virusi su jednostavni organizmi koji se sastoje od bjelančevinastog omotača unutar kojeg se nalazi nukleinska kiselina – genetski materijal virusa) koji se održava unutar populacija vrlo prijemčivih vrsta divljih životinja kao npr. lisica, vuk, rakun, tvor, kojot, šišmiš, mungos, te domaćih životinja kao npr. pas. Ove životinje predstavljaju rezervoar virusa bjesnoće i stalan su izvor zaraze za druge životinje i čovjeka koji je posljednji u tom smrtonosnom lancu. Sam virus pripada porodici Rhabdoviridae. Do sada je poznato sedam različitih seroloških genotipova unutar roda Lyssavirus.
Genotip 1 – Rabies virus koji uključuje sve klasične sojeve virusa bjesnoće koji su rašireni pocijelom svijetu.
Ostalih šest genotipova su virusu bjesnoće srodni virusi (rabies-related viruses), a to su:
Genotip 2 – Lagos bat virus
Genotip 3 – Mokola virus
Genotip 4 – Duvenhage virus
Genotip 5 – European bat lyssavirus 1
Genotip 6 – European bat lyssavirus 2
Genotip 7 – Australian bat lyssavirus

Svi navedeni genotipovi srodni virusu bjesnoće uzrokuju kod čovjeka bolest osim Lagos bat virusa (genotip 2).

Kako izgleda virus bjesnoće

Virus bjesnoće pripada RNK- virusima, a veličina mu se kreće od 80 – 150 nanometara (nm). On ima oblik valjka koji je na jednom kraju ravan, a na drugom zaobljen pa izgleda kao puščani metak. Izvana ima dvostruku membranu koja obavija spiralnu kapsidu. Na površini virus ima izdanke duljine 6-7 nm koji su na krajevima zadebljani. Virus ima veliki afinitet prema živčanom tkivu.

virus bjesnoće

Model virusa bjesnoće

Otpornost virusa

 Pod djelovanjem topline stabilnost virusa brzo se smanjuje, npr. kod 56º C gubi infektivnost za 4-5 sati, a kod 70º C inaktiviran je za nekoliko minuta. Od kemijskih sredstava uništavaju ga 2%-tni formalin i 1-2%-tna natrijeva lužina. UV zrake također inaktiviraju virus. Na tlu pri temperaturi od 0º – 8º C ostane infektivan do 2 mjeseca, a osušeni virus na travi pri normalnoj temperaturi ostaje infektivan 24 sata.

Izvori infekcije

Primarni izvor i rezervoar infekcije u našoj zemlji je crvena lisica (Vulpes vulpes), a zatim vuk (Canis lupus) i jazavac (Meles meles). Ove divlje životinje su ključna karika u prijenosu silvatične ili šumske bjesnoće. S njih virus može prijeći na psa, mačku i čovjeka pretežno ugrizom, te u lovu ili preko lešine. Osim silvatične bjesnoće postoji i urbana bjesnoća, a značajnu ulogu u njenom širenju u naseljenim mjestima imaju psi i mačke.

psi i bjesnoćaLisica izvor bjesnoće

 

Razvoj bolesti u zaražene životinje

 Nakon ugriza virus slinom dolazi u blizinu živčanih vlakana koja se nalaze u okolini ugrizne rane i tu se počinje umnožavati. Vrlo brzo nakon umnažanja ulazi u živčana vlakna u kojima se počinje kretati prema leđnoj moždini i mozgu, a kasnije se širi putem živaca i u ostale organe. Inkubacija ili vremensko razdoblje od ulaska virusa u organizam pa do pojave prvih znakova bolesti, kod svih životinjskih vrsta traje između 2 i 8 tjedana. Sama bolest traje relativno kratko od 1 do 7 dana. Tijekom bolesti možemo razlikovati tri stadija bolesti, i to:

1.  PRODROMALNI STADIJ

2.  EKSCITACIJSKI STADIJ

3.  PARALITIČKI STADIJ

U prodromalnom stadiju dolazi do promjene ponašanja životinje, a te promjene su često jedva primjetljive. Tako psi postaju neobično plašljivi, nemirni, neposlušni, grizu predmete u svojoj okolini ili se sakrivaju. Često bez ikakvog povoda grizu „na prazno“, a na mjestu ugriza pokazuju pojačani svrbež, otežano gutanje i jako slinjenje. Ovo stanje zna trajati od pola do tri dana. Kod mačaka inkubacija bolesti traje 14 – 30 dana, a simptomi u ovom stadiju su slični kao i kod psa. Bijesne lisice u ovom stadiju gube strah od čovjeka, te danju dolaze u naseljena mjesta i ulaze u dvorišta ne boječi se pasa sa kojima se grizu. U srna siguran znak bjesnoće je nasrtanje na ljude, drveće i grmlje. Slični simptomi javljaju se kod kuna i jazavaca.

 Bjesni pas grize štap                          Gubitak straha od čovjeka

 U ekscitacijskom stadiju pojačava se nemir i uzbuđenje, a životinje napuštaju svoje mjesto boravka te lutaju bez cilja, pri tome napadajući druge životinje i ljude. Zbog stalnog umnažanja virusa u živcima i u neuronima mozga, dolazi do njihovog oštečenja, a to se očituje parezama pojedinih živaca. U pasa glas postaje promukao, a gutanje jako otežano. Zbog pojačanog lučenja sline i nemogučnosti gutanja, slinjenje je još jače. Kod mačaka se također javlja klijenutost. U lisica znakovi klijenutosti znaju biti jako izraženi pri čemu im visi donja čeljust, i karakteristična je potreba za ujedanjem, a strah od čovjeka potpuno nestaje. Krzno im je kuštravo bez sjaja i jako su mršave. U srna, jazavaca i kuna također se mogu vidjeti pareze donje čeljusti i nogu.

Pojačano slinjenje u psa Paralitički stadij u psa

U paralitičkom stadiju životinje postaju mirnije, više leže, opušenije su, a javlja se paraliza mišića donje vilice, jezika, očiju, nogu i trupa. Životinja više nije u stanju pokrenuti tijelo. Ubrzo nakon toga nastupa smrt zbog iznemoglosti. Sa napredovalim znakovima paralize lisice, kune i jazavci se zavlače u skrovišta i tu ugibaju.

Dijagnostika bjesnoće

 Bjesnoća je bezuvijetno smrtonosna zoonoza pa i dijagnostički postupak kod ove bolesti treba biti brz, točan i jednostavan.

 Kod uginulih životinja pouzdanu dijagnozu treba potvrditi u laboratoriju. Dijagnostika bolesti sastoji se od:

a) patohistološke pretrage mozga i nalazom Negrijevih tjelešaca

b) biološki pokus – dokaz virusa nacijepljivanjem miševa ili stanične kulture

c) otkrivanje virusnog antigena (imunoflurescentna tehnika)

Danas postoje mnogo sofisticiranije metode dijagnostike ali zbog skupe opreme i složenosti izvedbe ne primjenjuju se u rutinskoj dijagnostici. Samo ćemo ih nabrojati: ELISA test sa upotrebom monoklonskih protutjela i enzimskih konjugata, lančana reakcija polimeraze sa upotrebom oligonukleotidnih početnica (PCR metoda), RT-PCR metoda (Reverse Transcription PCR), te još brža metoda RT-PCR u stvarnom vremenu (real-time RT-PCR). Najbrži postupak pomoću kojeg se već unutar pet sati sa apsolutnom sigurnošću mogu prepoznati sojevi klasičnog virusa bjesnoće i njemu srodne lisaviruse je metoda At-cPCR (air thermo-cycler PCR).

Pozitivan nalaz na bjesnoću metodom direktne imunoflorescence

Liječenje

 Bjesnoća se u životinja ne liječi.

Koje se mjere provode u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životinja

 Pravilnikom o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja (Narodne novine br. 32/ 2000.) propisane su mjere kontrole koje se moraju provoditi u slučaju sumnje i potvrđenog slučaja bjesnoće u životinja.

Životinja se smatra bijesnom kad se laboratorijskom pretragom potvrdi bjesnoća.

Neke od mjera su:

– cijeplje pasa protiv bjesnoće starijih od tri mjeseca obavezno je na području cijeleRepublike Hrvatske

– obavezno je jednom godišnje preventivno cijepiti svog kućnog ljubimca

– izbjegavati kontakt sa nepoznatim životinjama

– prijaviti životinje lutalice najbližem veterinaru

– izbjegavati izravan kontakt sa divljom životinjom koja se ponaša kao pitoma i ne pokazujestrah od ljudi.

– radi zaštite zdravlja ljudi i životinja preporuča se cijepljenje mačaka protiv bjesnoće

Što učiniti u slučaju kada je Vaš pas ugrižen?

 Potrebno je što prije posjetiti svog veterinara kako biste prijavili ugriz psa. Od vašeg veterinara dobiti ćete daljnje upute o mjerama koje je potrebno provesti kako bi zaštitili sebe i vašu okolinu od mogućeg širenja bjesnoće.

 Što učiniti u slučaju kada Vaš pas ugrize drugu životinju ili čovjeka?

 1) Primirite i uklonite psa u stranu

2) Provjerite stanje u kojem se nalazi ugrižena osoba ili životinja te joj pružite pomoć.

     Ukoliko je moguće mjesto ugriza isperite vodom i sapunom te odmah ozljeđenu osobu  uputite liječniku.

     Posjetite veterinara kako bi se ugriženoj životinji pružila odgovarajuća pomoć

3) Ostavite svoje osobne podatke te podatke o vašem psu (status cijepljenja protiv bjesnoće).

 Pravilnik o mjerama za suzbijanje bjesnoće propisuje da klinički zdravi psi i mačke koji  ozlijede ljude moraju se promatrati tijekom 10 dana.  U tom vremenu obavit će se tri klinička pregleda:  prvog, petog i desetog dana promatranja.